Sutra od 20:30 kultna dvorana na Gripama nakratko postaje kino dvorana, u njoj će oko 1000 sretnika uživo vidjeti hrvatsku premijeru filma posvećenog legendarnom košarkašu Jugoplastike.
- Ne znam detalje, jer ja obično sve saznam zadnji. Tako je bilo i u Sarajevu, jer prije premijere nisam gledao film - rekao je Toni Kukoč u Splitu.
Kakav vam je film "Čarobna sedmica"?
- Ne mogu biti objektivan jer je film o meni. Drago mi je da je napravljen film, stvarno se režiser Sabahudin Topalbećirević naputovao, bio je tri-četiri puta u Americi, snimao je u Sarajevu, Zagreb, Beogradu, Podgorici... Možda je film malo duži, ali da sam osvojio manje trofeja, možda bi bio kraći, ha, ha, ha! Hvala gradu i klubu, hvala Damiru Karamanu koji je sve ovo organizirao, drago mi je da će promocija biti i u našem gradu, i to na moj rođendan. Krivo mi je jedino da otac nije živ da ga pogleda...
Kako su vas nagovorili na snimanje filma?
- Zvao me na SimpoSar, nisam mogao zbog korone, i već tada mi je predlagao snimanje filma. Rekao sam mu da ja sebe ne doživljavam kao osobu o kojoj bi trebalo snimiti film. I onda smo napravili intervju, nakon toga je na društvenim mrežama bilo dosta komentara i reakcija, nagovarao me i na koncu sam popustio njegovom nagovaranju. Hvala njemu i obitelji koja ga je pustila da gubi vrijeme...
Koja je bila vaša reakcija nakon sarajevske premijere?
- Mene je najviše zanimalo što će reći ljudi o meni kao osobi. Ovo kakav sam igrač, trofeji i individualna priznanja... Na koncu konca kad karijera završi, ostaje ti kakav si dojam ostavio kao osoba, a ne kao igrač. Čini mi se da su 99.9% lijepo govorili o meni. Što se tiče filma, teško mi je biti objektivan što je dobro a što ne, sve sam znao, ima nekih tužnih stvari, nekih veselih, bit će i serija od tri-četiri epizode na Sportklubu, NBA TV-u nakon što istekne godinu dana koliko SK ima pravo na ekskluzivu.
Je li vam drago što će premijera biti baš na Gripama?
- Ima tu 'sentimentale', živio sam stotinjak metara od dvorane, tih 200-tinjak koraka, pored Loze, balotaša, trafostanice do dvorane sam prošao milijun puta. Ušao bih ovdje u dvoranu između 6:30 i 7, jedino su čistačice Cvita i Elena bile unutra prije nas. Ova dvorana je moja slaba točka, meni ovo izgleda kao da sam jučer bio u dvorani. Drago mi je da je film snimljen za moju djecu i unuke. Emocije se još nisu slegle, dobivam pitanja i poruke kako i kad će biti film, svi mi čestitaju da se to napravio... Prošle su 32 godine od kada sam otišao, od 2006. živio sam mirno, ovo je sad vratilo malo šušura u moj život, ali od utorka se vraćam u istu kolotečinu...
Kakve su vaše relacije s Jordanom?
- Oduvijek su bile odlične. On više ne živi u Chicagu tako da se najviše viđamo na Floridi na golfu. Tu smo najmirniji jer tamo nemaju svi pristup, pričamo, nitko nam ne smeta, nema medija, nitko nas neće slikati... Tu je on najsigurniji. A ovo što je rekao o meni...
Može li se usporediti NBA nekad, kad ste vi ulazili i sada?
- Teško je uspoređivati različita vremena. Naš jedini dodir s NBA igračima su četiri VHS kazete koje smo kupili u robnoj kući na gostovanju u Španjolskoj. Kupio si "Air Jordan", "Larryja i Magica", finale Boston - Lakers... I gledao si sažetke i mislio da oni lete. Ali kad si ih vidio uživo, vidio si da su i oni od krvi i mesa. Danas je drugačije, danas imaju više povjerenja i saznanja o Europljanima i igračima iz cijelog svijeta. Mene su prije dolaska u NBA vidjela trojica ljudi iz Chicaga: Krause i Dukan i Phil Jackson možda jednu utakmicu. A Dončića su prije dolaska u Dallas pogledali valjda sve utakmice od njegove 15. godine.
Koji je dio filma za vas najemotivniji?
- Početak, odmah se spominje moj otac. Kad se snimala ta scena moj otac je upravo preminuo, četiri-pet dana ranije. Bilo mi je teško to gledati, a siguran sam da će sutra i mojoj majci biti teško, nitko je neće moći spasiti od suza i plakanja... Ovo su emotivni dani za nas, njoj je jučer bio rođendan, sutra je ocu četiri mjeseca od smrti a meni je sutra rođendan. Sutra ćemo se radovati i plakati zajedno... Kao u karijeri. Izgubio sam dva finala, jedno u Seulu, jedno s Benettonom, sve ostale sam pobijedio.
A Barcelona, Dream team?
- A nećemo pretjeravati... Polufinale je bilo finale!