I dok neki vršnjaci jedva balansiraju fakultetske obveze, Karla Prodan (22) uz predavanja trenira judo i do deset puta tjedno, a zbog stalnog stresa i pritiska, prije nekoliko godina dijagnosticiran joj je Hashimotov sindrom. Umor, bol u očima, nepravilan rad srca samo su neki od simptoma s kojima se ova Splićanka svakodnevno bori.
No u njezinom rječniku ne postoji riječ odustajanje. Unatoč bolesti i povredama, baš onda kad misli da više ne može, stisne još jače, a dokaz tome su i hvalevrijedne medalje koje pokazuju da je ovoj sportašici samo nebo granica. Mlada nada hrvatskog juda pustila nas je na kratko u svijet Karle Prodan, koji je savršen primjer one stare ‘sve se može kad se hoće’.
Na Grand Slam turniru u Tel Avivu, Prodan je uzela broncu pobijedivši iskusnu Francuskinju Tcheumeo i s osvojenih 500 bodova ušla je u top 20 judašica svijeta u kategoriji do 78 kilograma.
- Stvarno sam zadovoljna, ovo je jedan od najbolje odrađenih turnira u seniorskoj karijeri. Mogla sam bolje protiv prve Francuskinje Posvite, ali sve su to lekcije za naučiti i biti bolja, a nakon priprema u Splitu slijedi nam Grand Slam u Taškentu - rekla je Prodan nakon dodjele medalja.
Krajem studenog prošle godine na Europskom prvenstvu u Pragu također je osvojila brončanu medalju svladavši Poljakinju Beatu Pacut.
- Nastup je bio odličan. Pobijedila sam iskusne i teške protivnice. U polufinalu mi je malo nedostajalo za pobjedu, ali sigurna sam da ću u sljedećoj borbi briljirati - kazala je samouvjereno Karla.
- S nastupom nisam baš zadovoljna. Bila sam favorit za zlato i došla sam na prvenstvo pobijediti, ali nažalost u finalu mi to nije pošlo za rukom - rekla je iskreno.
- Jedan dan su u osnovnu školu došli treneri iz kluba ‘Pujanke’ i pokazali judo. Jako mi se svidio. Mlađa sestra Anđela prva je počela trenirati judo, a zatim sam krenula i ja. Išla sam tad u treći razred- objasnila je Karla.
Preradović Karlu trenira već 12 godina, a kad smo je pitali kako bi ga opisala u dvije riječi, rekla je: razuman i dobar.
- Vladimir me trenira još od kategorije mlađih kadeta. Strog je, ali mislim da svaki vrhunski trener treba biti takav. Naravno da me nekad, kad sam umorna, poštedi, ali to je rijetko - rekla je uz smijeh.
Jedan od najvećih izazova svakog trenera je pronaći način na koji će motivirati sportaša kako bi ispunio maksimalni potencijal. Karla priznaje da nije uvijek med i mlijeko, ali kada joj je teško, sjeti se za što trenira.
- Naravno da mi ponekad ponestane motivacije za trening. Mislim da se to dogodi svakom sportašu, ali jednostavno proguram i tu krizu. Sjetim se za što treniram. Najveća motivacija je kad vidim koliko rezultati raduju moje bližnje i to me tjera da nastavim dalje - kazala je.
Karli je uz fakultet, sport sastavni dio života kojem sve podređuje. Iako su joj tek 22 godine, iza sebe već ima velike rezultate, a pored juda studira i Pomorski menadžment.
- Trenutno sam na trećoj godini na Pomorskom fakultetu u Splitu, tako da je moje vrijeme podijeljeno između juda i faksa - rekla je.
- Nakon što sam na pripremama u Puli slomila rebro nisam mogla uopće trenirati. Fizioterapeut mi je stavio spužvu na rebro kako bi tek toliko spriječio udarce. U polufinalu sam se borila gotovo sedam minuta te sam ostavila “dušu na tatamiju”. Unatoč tome što sam teško disala uspjela sam pobijediti i plasirati se u finale. Nažalost, nisam više imala snage odraditi to finale kako bi ga inače, bez ozljede, odradila - ispričala nam je Karla.
Umor, pospanost, dekoncentracija, bezvoljnost, depresija, opadanje kose, problemi s očima, nepravilan rad srca i glavobolje neki su od simptoma Hashimotovog sindroma koji se javlja u oko deset posto žena i šest posto muškaraca.
-U jednom trenutku htjela sam odustati od juda. Imala sam nekoliko kriza kada sam prestala trenirati na neko vrijeme. Zbog velikog stresa počela sam imati problema sa štitnjačom, a nedugo poslije dijagnosticiran mi je Hashimotov sindrom. Naravno da je s tim jako teško trenirat i ponekad želim odustati, ali imam divne ljude oko sebe koji me 'guraju naprijed' i pružaju mi veliku podršku - rekla je Karla.
- Najdraže natjecanje i medalja mi je zlato sa Svjetskog prvenstva za kadete u Sarajevu 2015. godine. Cijela obitelj došla me gledati i svi su bili jako sretni kad sam u finalu pobijedila. Najljepši je osjećaj kada vidiš koliko su sretni i ponosni roditelji. Sutradan smo imali ekipno prvenstvo gdje je ženska reprezentacija ispisala povijest osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu - rekla je.
- Treniram otprilike devet do deset puta tjedno. Nekad manje, nekad više, sve ovisi u kojem smo periodu godine, odnosno imamo li natjecanja ili smo na nekim pripremama - kazala je.
Unatoč treninzima i fakultetskim obvezama, Karla uspijeva pronaći slobodnog vremena.
- Dan započinjem treningom, a zatim, između dva treninga idem na predavanja. Nekad se tu nađe i vremena za šoping i za kavu - rekla je.
- Pokušavam se, što je više moguće, zdravo hranit i unosit nutritivno vrijednu hranu. Naravno da si nekad dopustim junk food. Jako volim slatkiše i slatku hranu, ali pokušavam biti umjerena te se trudim da u većini slučajeva to budu zdravi kolači - rekla je Karla.
- Radim to iz čiste dosade. Mama mi uvijek govori da ću ostati bez kose koliko je farbam, ali ne si mogu pomoći. Trenutno sam u fazi puštanja kose da naraste - rekla je uz smijeh.
- Trenutno sam u direktnoj kvoti za Olimpijske igre, ali u judu kvalifikacije traju sve do lipnja. Slijedi još pet ili šest jakih turnira s puno bodova te se nadam ponoviti uspjehe iz prethodnih natjecanja i otputovati u Tokijo - zaključila je Karla.