Pošu sam angažirao kao igrača 2001. dok sam bio igrač i trener u Engleskoj. Sada je on mene angažirao i eto me u stožeru hrvatske reprezentacije, kaže nam Gavin Walsh, Novozelanđanin irskog porijekla, koji je prvi put uz hrvatske ragbijaše.
Direktor Milan Jelavić i izbornik Anthony Poša uzeli su ga kao trenera specijalista za skup, a Walsh nam je pojasnio:
- Pozvao me da im pomognem raditi sa skupom i sretan sam ako mogu pomoći. Obišao sam i klubove, po jedan trening u Nadi, Sinju, Mladosti i Zagrebu, baš je bilo lijepo. Bez dugoročne obveze, kratko sam ovdje, klubovi su sretni, igrači su imali puno pitanja... Igrač-trener bio sam od 1994., u Škotskoj i Francuskoj, a igrao sam do 2011. godine, kad mi je bilo 45! Otad nisam bio trener.
U Kupu šest nacija bio sam na klupi
Igrao je i za dvije ponajveće reprezentacije svijeta.
- Za Irsku sam jednom čak bio na klupi u utakmici Kupa šest nacija, protiv Škotske, a igrao sam za B selekciju Novog Zelanda. To je podjednako jako.
Pa jeste li Irac ili Novozelanđanin?
- Ja sam 'kiwi', Novozelanđanin. Djedovi i bake su mi bili Irci.
Ragbi u Hrvatskoj ga je, tvrdi, ugodno iznenadio, ali detektirao je velik problem:
- S Milanom sam kroz godine razgovarao o ragbiju u Hrvatskoj, ali nisam ga gledao. Iznenadili su me razina predanosti i strasti. Nisam siguran da stožeru treba stalni trener skupa, ali u klubovima jako žele raditi, ima stvarno dobrih talenata. Šteta je što ne igraju dovoljno. U jačim ligama klubovi imaju minimalno 20 utakmica godišnje, a ovdje šest do osam. Međunarodni ragbijaški savez ne radi dovoljno da razvije ragbi u manjim zemljama, a dosadno mi je stalno gledati iste momčadi, ja na svjetskom prvenstvu želim vidjeti Hrvatsku, Ukrajinu, Poljsku...
Sramim se utakmica iz moga doba
Uvjeren je da bi to bio ispravan put.
- Trebat će možda i 20 godina da se to ostvari, ali uz pravu strukturu, poput Italije, možete napredovati do te razine.
Walsh je igrao čak do 46. godine!
- Kad se ragbi profesionalizirao, meni je već bilo 29. Uživao sam igrajući, a moja je sreća da sam igrao na poziciji sidraša u prvoj liniji skupa (broj 2, nap. a.), što je uvijek tražena pozicija. U tom su se razdoblju i promijenila pravila zbog čega više nismo primali toliko udaraca u skupu pa se i igrački vijek ragbijaša produljio i igra je zanimljivija i igračima i navijačima - rekao je pa naglasio:
- Toliko je ragbi danas bolji i dinamičniji da se sramim kad gledam stare utakmice, iz svog doba!
Nogometaši su primadone
Koliko ste uspjeli zaraditi kao ragbijaš? Dovoljno za život?
- Šet posto najplaćenijih igrača zaradt će za dobar život, ali prosječni igrač, koji je četiri-pet godina profesionalac, ostatak života mora raditi. Nije to ni približno kao u nogometu, gdje je novac razmazio i pokvario igrače. Ponašaju se kao primadone i ne respektiraju ni igru ni suce. Baš mi je odvratno to nepoštovanje sudaca u nogometu.
Njegova je Irska prva na svjetskoj rang listi i prošli je mjesec osvojila Kup šest nacija.
- Natjecanje je tamo posloženo po provincijskom načelu, kao u Novom Zelandu, Australiji i JAR-u, a ne kao u Engleskoj, Francuskoj i ostatku Europe. Škole su im jako dobre, proizvode igrače i jako su ponosan narod. Zato su uspješni u ragbiju, iako su im i keltski nogomet i hurling popularniji.
Najslađe im je, dakako, pobijediti Englesku.
- To je svima najdraže! Kako kažu Francuzi: 'Čast je pobijediti Novi Zeland, ali gušt je pobijediti Englesku!'