Ako je Ćiro Blažević trener svih trenera, onda je izbornik Dena izbornik svih izbornika. Fiktivni lik Dene, izbornika 'huliganske reprezentacije Hrvatske', proslavio je Splićanina Bernarda Perića koji ga utjelovljuje, a ništa manje nisu popularni ni skečevi koji se ovih dana vrte u kampanji EUSA 2017.

- Deba, Grle, Bili, Žile... - nabrajao je uoči Eura u Švicarskoj i Austriji 2008. godine izbornik 'hrvatske reprezentacije huligana' Dena, a urnebesni skeč na YouTubeu od tada je imao preko 2 milijuna pregleda.

Rijetki znaju da se iza lika Dene krije Bernard Perić, koji sebe opisuje kao posve običnog momka.

- Radim na recepciji hotela, odlazim na audicije, radim predstavu s kojom ćemo nastupati u klubovima, u listopadu mi izlazi film, a radim i još par projekata s prijateljem Matom Peruzovićem... Uživao sam u anonimnosti, ali u zadnje vrijeme me sve više ljudi prepoznaje na ulici, hoće se slikati... Što ću, stanem, popričamo, i svi mi kažu da imam ljutitu i preozbiljnu facu.

Perić nam otkriva kako je lik Dene nastao posve slučajno.

- Dena je naslonjen na stvarnu osobu koju znam još od osnovne škole. On je 50% Dene, a svi ostali su nadogradnja. S tim da nitko ne zna tko je on, a ne zna ni on sam - otkriva nam Perić, koji je u cijelu priču krenuo s prijeteljima iz splitskog MIOC-a, okupljenih u 'Gitak', koji su postavili neke nove standarde splitskog humora. No već neko vrijeme, ne rade skupa.

- Razišli smo se, na sudu smo, a budućnost će pokazati tko je u pravu. Ruke su mi vezane, ne mogu vam puno o tome govoriti, pogotovo ne javno, no nadam se pozitivnom ishodu.

Humor ga je, kaže, oduvijek privlačio.

- Krenuo sam s 'Top listom nadrealista', ali sam ih prerastao do 14 rođendana. Kasnije je sve išlo svojim tijekom. Favoriti su mi Buster Keaton, Charlie Chaplin, Monty Python, Ricky Gervais, South Park... Mr. Towelie mi je omiljeni lik, on je jedan od rijetkih likova koji me mogu nasmijati. Kažu da mi je odavno 'pregorio' čip za humor i da se baš nikad ne smijem, eto, osim na Mr. Towelieja.

Kakav bi to bio 'izbornik huliganske reprezentacije', pa makar i fiktivni, a da ne ide na utakmice.

- Bio sam vam ja i odličan nogometaš, ali su me ozljede uništile, a i trener me nije prepoznao među 350 druge djece – nasmijao se i dodao: 

- Teško da postoji netko tko je odrastao u Splitu a da nije išao na sjever Poljuda, pa tako i ja. Bilo je svega, nije sve ni za priču, a najgore na prekinutoj utakmici Hajduk – Šibenik, kad su navijači utrčali na teren i hvatali igrače, a odmah potom i policija na sjever s pendrecima. Jedva sam živu glavu izvukao.

Na primjedbu kako baš i ne izgleda kao 'huligan', Perić je promijenio glas i odgovorio u stilu Dene:

- Nema svjedoka da sam sudjelovao u tučnjavama, a vi sami zaključite zašto. Zato jer nije nitko preživio.

Najdraži igrač mu je, naravno, Bernard Vukas.

- Kako i ne bi bio kad sam po njemu dobio ime. Od ovih drugih drag mi je Ronaldinho, onaj 'zubati' što lomi kičme. 'Ko će više dati takvog igrača, protivnici kad izađu s terena dresovi im stoje naopako, broj na prsima, grb na leđima koliko ih je izvrtio. Od ovih mlađih Milan Rapaić, 'Miki legenda' i Darko Jozinović, koji je pucajući penal uspio prebaciti tribinu...

Ideje za skečeve crpi iz glave, a 80% su čista improvizacija.

- U osnovnoj i srednjoj školi sam pred razredom imitirao sve i svakoga, profesore, nogometaše, sportaše, glumce... Tako je krenulo... Danas je to već ozbiljna stvar, pogotovo od kad sam dobio priliku raditi s ljudima iz Sportskog sveučilišnog centra, koji organiziraju EUSA. Ideja je bila njihova, zvali su me, našli smo se na istoj valnoj dužini, a oduševio me njihov entuzijazam, volja i želja i kako sve rade na najvišoj razini profesionalnosti. Kad mi netko kaže da se nešto ne može, odmah se naježim, sve se može kad se hoće, a upravo oni to dokazuju...

Reakcije su izvrsne, Dena trener je popularan poput Dene izbornika.

- Jako puno ljudi je dobro reagiralo i to mi se sviđa. Krenuli smo iz ničega, ideje su bile konture, nismo ni učili tekst, ni vježbali... 80% toga je kao i uvijek iz glave, čista improvizacija. Na svu sreću i ostali su dobro reagirali, pogotovo Roko 'Jukić'. Bio je odličan, prirodan, baš kakav je trebao biti. Imali smo svega dva pokušaja, oba su bila odlična, i zato smo skeč pustili 'u komadu', bez montaže.

Iako su njegovi skečevi iznimno popularni, Perić je svjestan da se u Hrvatskoj od humora ne može živjeti. Barem za sada.

- Živjeti bi se moglo kad bi se plaćalo kako treba, ali kod nas bi svi htjeli dobiti izbornika Denu ili nešto slično za malo novca, a to baš i ne ide. Ne shvaćaju ljudi da ne plaćaju samo končan proizvod, tri minute skeča, nego vrijeme koje ti osigurava mir i slobodu da budeš kreativan i da radiš što želiš. Imao sam ja narudžbe da snimim 30 skečeva za 30 dana emitiranja na nacionalnoj televiziji, ali sam odustao. Nije da ih ne bih mogao snimiti, nego je pitanje kvalitete, a za mene ne postoji novac za koji bi žrtvovao kvalitetu.

Još uvijek ni sam nije siguran u kojem smjeru će se njegova karijera razvijati.

- Za sada su to skečevi, gluma i pisanje scenarija, a u dogledno vrijeme možda krenem i u druge vode, recimo volio bih napraviti talk show na nacionalnoj razini, ali radije bih ga plasirao na internetu, nego na TV, jer na internetu ima puno više slobode...

Iako nam se svima čini kako živimo u državi u kojoj je teško razlikovati stvarnost od komične fikcije, Perić kaže kako je to uobičajeno i vani, gdje su političari također nepresušan izvor inspriracije.

- Sve vam je to isto, u Italiji imaju Berlusconija, u Americi Trumpa... Moj prijatelj Peruzović kaže da su oni toliko nisko, da ih ne možeš ni nogom šutnuti. Valjda tako mora biti...