Kristijan Jakić na okupljanje je stigao kroz vrata pretpoziva, a otišao kao čovjek kojemu je ovaj ciklus napokon nešto i vratio. U Pragu je bio prekobrojan, u Sevilli bez minuta. Na Rujevici ušao je u igru kada su kola već jurila nizbrdo, da bi protiv Španjolske na Poljudu osvanuo tamo gdje se osjeća kao kod kuće. Na „šestici” i odigrao je sjajno, piše Alen Lesički za Germanijak.
Najteži poraz (7-0) u povijesti hrvatske reprezentacije protiv Engleza svima je jako teško pao.
- To je sigurno nešto što će nas proganjati cijeli život. Ljudi smo, griješimo. Jednostavno, sve se poklopilo. Imali smo loš dan, što god smo zamislili nije polazilo od noge... Ta večer je bila užasna, a pogotovo jutro poslije. Ne mogu vam opisati - rekao je Jakić koji je u prošlosti u reprezentaciji pokrivao poziciju desnog beka, a protiv Španjolaca igrao je na svojoj prirodnoj poziciji.
- Nije bilo previše savjeta, tek da donesem agresivnost i stabilnost u sredini terena. Mislim da smo se dobro kretali, nadopunjavali jedni druge u izlascima pa poptom u obrambenim zadacima. Tu je najbitnija bila komunikacija. Osobno, nakon pet godina čekanja dobio sam priliku da se dokažem na svojoj poziciji i znao sam da je ne smijem propustiti. Nadam se da je bilo dovoljno dobro da dokažem da mogu igrati na svom prirodnom mjestu, vidjet ćemo što nosi budućnost - dodao je Jakić.