Jutro nakon besane noći za većinu navijača Hajduka nije donijelo baš nikakvo olakšanje. Ono što su njihovi, teško je više i napisati riječ ljubimci, prikazali protiv Lokomotive, većini je prouzročilo tko zna koju po redu besanu noć, praćenu mučninom i nevjericom, a olujno jugo koje je puhalo samo je dodatno pojačavalo nervozu, frustraciju i osjećaj nemoći. Nakon ohrabrujućeg otvaranja u Šibeniku, nekih dobrih momenata unatoč porazu u derbiju u Maksimiru, Hajduk se protiv Lokomotive vratio na staro.
Stotine pitanja u dugoj noći nakon utakmice ostale su bez logičnog odgovora, prije svih pitanje kako je uopće moguće da Hajduk u 17 kola izgubi četiri utakmice protiv momčadi koje su u tom trenutku bile na samom dnu prvenstvene ljestvice, ali i pitanje kako je moguće u jednako toliko kola promašiti čak pet od devet kaznenih udaraca, upisati čak devet poraza, od toga pet u zadnjih šest utakmica i srozati se na šesto mjesto!? I to u konkurenciji HNL-a u kojoj se pola momčadi bori za golo preživljavanje!
Po tko zna koji put pitali su se jesu li za ovu krizu kojoj se ne nazire kraj krivi igrači, odnosno samo igrači, a znamo da ih je desetke prodefiliralo Poljudom? Jesu li krivi treneri, odnosno samo treneri, a i njih se popriličan broj promijenio? Jesu li krivi čelnici kluba iz kancelarija na drugom katu Poljuda, odnosno samo oni? Ili su krivi svi skupa, odnosno, upravo te brojne promjene koje su prouzročile nestabilnost kluba i dovele ga na ovako niske grane na kojima se trenutno nalazi i živi isključivo na staroj slavi. Poraznu atmosferu oko kluba dodatno pojačava pogled na sablasno prazne tribine, premda, možda je i bolje da su prazne, da problemi ne postanu još i veći. Jer teško se prosječnom navijaču miriti s ovim što gleda iz utakmice u utakmicu.
Ali suho nabrajanje negativnih rekorda i problema koji muče Hajduk teško da će ikome od njegovih navijača olakšati mučninu i tugu koju osjeća. S druge strane, nemamo ni instant rješenje koje bi na brzinu promijenile stvar na bolje. Samo dojam da je Hajduk po tko zna koji put u zadnje vrijeme sam sebe "upucao u nogu" i da je vrijeme za temeljitu i kompletnu čistku. Ne ovo što smo gledali do sada, nego kompletnu, temeljitu čistku. Jer ono što tek slijedi lako bi moglo biti i puno gore od aktualnog scenarija, i nisu u pitanju samo rezultati, nego i financije.
Hajduk troši puno i kronično je ovisan o transferima, a pravi transfer na početku ove sezone je izostao. Kako zbog aktualne pandemijske situacije u svijetu i u nogometu, tako i zbog poraznih rezultata koje Hajduk postiže. Samo netko naivan može promisliti da se loše igre i rezultati neće osjetiti i na tržištu, i to u vidu manjeg interesa, ali i skromnih ponuda za igrače u Hajdukovoj svlačionici. Uostalom, većini je cijena na tržištu drastično pala.
U prvih šest mjeseci prošle godine Hajduk je objavio manjak prihoda u odnosu na rashode od 20-ak milijuna kuna, a do objave službenih rezultata možemo samo nagađati da je i u drugih šest mjeseci manjak bio otprilike isti. U situaciji kad izostaju prihodi od sponzora, od prodaja ulaznica, natjecanja u Europi... taj je manjak bez pravog transfera nemoguće pokriti. A već smo "ugazili" u 2021., u kojoj treba računati na nove rashode i na novi ozbiljan izostanak prihoda. Teško da će se sponzori tako brzo oporaviti, teško i da će navijači u većem broju pohrliti na tribine i tako pomoći svom klubu, a i Europa se iz trenutne perspektive čini kao nemoguća misija.
Samo duboki i bolni rezovi mogu spasiti Hajduk od financijskog kraha, a time i od prisilnog napuštanja aktualnog modela upravljanja. Lanjski budžet od 165 milijuna kuna mora se što prije drastično rezati, kako je uostalom i najavio novi predsjednik Jakobušić, no čak i dvostruko manji budžet u ovoj je situaciji neodrživ i teško će ga biti popuniti. Hajduk se pod hitno mora "resetirati" i "vratiti na tvorničke postavke", mora rasprodati sve što se može prodati i sastaviti momčad od vlastitog kadra, uz tek pokoje pojačanje. I krenuti iznova. Bez obzira koliko taj rez bio bolan, bez obzira koliko on značio odustajanje od trenutnih rezultatskih ciljeva, na koncu, bez obzira koliko će oporavak trajati, jer i ovako traje predugo, a ne daje nikakve rezultate.