On je debitant na velikom natjecanju s 27 godina, beskompromisni borac s “prve crte”, spreman potući se na oba kraja terena, ali i jedini naš visokoobrazovani reprezentativac. On je Tin Kontrec, zagrebački Našičanin i tip koji je ostvario svoje snove.
- Uh, jako je lijep osjećaj biti dio reprezentacije. Ponosan sam, zahvalan i presretan, ali ovo je i velika odgovornost. Kad odjeneš ovaj dres, moraš opravdati povjerenje trenera, suigrača - nabraja Kontrec.
Preskočio mlađe selekcije
Nikad u karijeri nije igrao ni za jednu selekciju reprezentacije kao klinac. Prva pa seniorska.
- Točno, nisam, a to ima veze s tim što do prije četiri godine nisam ni igrao ovu poziciju. Bio sam lijevi i srednji vanjski, po mojim kretnjama se može vidjeti da nisam klasični pivot. Zvonimir Bilić me u Medveščaku preusmjerio na crtu i svidjela mi se ta pozicija. Valjda zato što sam nekakav prirodni mazohist, ha, ha - kaže Kontrec i objašnjava tu tezu:
- Volim podijeliti batine, a nemam problem ni primiti ih. I, eto, snašao sam se valjda, to što sam ovdje gdje jesam valjda je dokaz.
Rukomet najveća ljubav
Rođeni je Našičanin, ali nakon završetka srednje škole preselio se u Zagreb. I upisao fakultet.
- Nakon srednje škole cijela obitelj se preselila u Zagreb, a ja sam odmah upisao Višu ekonomsku na Ekonomskom fakultetu i počeo trenirati s drugom momčadi Zagreba. Nije bilo nimalo lako sve to usklađivati, ali uspio sam. Prve dvije godine još sam nekako i gurao, ali na trećoj je postalo prenaporno i prebacio sam se na izvanredni studij - vraća se u studentske dane Kontrec, koji je od Zagreba do Zagreba išao težim, okolnim putem.
- Godinu i pol sam bio u Zagrebu II, čak i trenirao s prvom momčadi, a onda otišao u Dubravu, pa u Medveščaku godinu i pol dana, a tek nakon toga je krenula moja ozbiljnija rukometna karijera. Dvije godine sam bio u Bjelovaru, a zatim u Varaždinu, koji je bio moj korak prema profesionalizmu. Ondje sam se afirmirao i došao je poziv PPD Zagreba. I ostalo je povijest - zadovoljno se smješka Kontrec.
Ekonomijom se, kaže, ne namjerava baviti u životu, rukomet je prva i najveća ljubav.
Samo da potraje...
- U rukometu sam od devete godine, ali još ga volim kao prvog dana. Iako me ponekad boli - sa smiješkom kaže Kontrec, koji toliko uživa u reprezentaciji da ne želi da ova priča završi.
- Ma najvažnije mi je da traje što dulje, a to znači da treba dobiti Španjolsku. Moramo zaustaviti Aguinagaldea - rekao je Kontrec za kraj.