Izgubili smo jednog nevjerojatnog igrača koji je dao veliki doprinos zlatnoj olimpijskoj medalji, izgubili smo trenera u najboljim godinama, ali prije svega vrhunskog čovjeka, kazao je Lino Červar dan nakon teško prospavane noći nakon vijesti o iznenadnoj smrti Zlatka Saračevića.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Živio je za rukomet. Bio je altruist, uvijek spreman pomoći. Miran, suzdržan, racionalan, imao je jako dobre opservacije. Možda i ovaj slučaj potakne na razmišljanje imamo li prema trenerima ispravan odnos. Trenere se podcjenjuje, a vrlo su svi glasni kad ih treba optužiti za neuspjeh.
Bio je vaš pomoćnik u reprezentaciji na našem domaćem Euru 2018. godine...
- Volio je slušati, ali bio je racionalan znajući kada i što treba reći. Iz naše suradnje prenio je u klubove obranu 5-1, raspitivao se o njoj i nije ga bilo sram ništa pitati. Možeš ti imati medalje, ali on je uvijek htio primiti i pitati za informacije. Nije se predavao negativnim emocijama, uvijek je nalazio neku pozitivu. Neću zaboraviti neke njegove fantastične utakmice sa Zagrebom u Ligi prvaka, kao i s Podravkom.
Pamtite ga igrački?
- On se oprostio malo prije nego sam ja došao, ostali su od onih starijih igrača Goluža, Jović, Kelentrić... Sve je vidio. Pretežno je tražio prvi kut niskim udarcima koji se teže brane. Mnogima je ruka bila drhtava, ali ne ni njemu. Kad nije išlo, on se pojavi i zabije pet u nizu. Danas su mnogi igrači krhko satkani, a on je bio od kao od čelika, da ga baš ništa ne može ni povrijediti ni ozlijediti. Čvrst, stabilan, jak...
A izvan terena?
- Imao je te banjolučke štoseve, viceve za podizanje atmosfere. Kad nikome nije ni do čega, on uvijek izvuče osmijeh. Znao se šaliti i na svoj račun.
Geni su odigrali svoje, otac Hamdija bio je reprezentativac Jugoslavije, stric Zlatan bacač kugle...
- Sjećam se njegovog oca koji je u Umag dolazio na tradicionalni kup veterana s trofejnom generacijom Borca. Igrao je kao da se igra svjetskog prvaka i taj je duh prenio na sina koji je bio svestran. Trenirao je odbojku, znao je mali nogomet, košarku, tenis, stolni tenis. Imao je u sebi brzu percepciju, snalaženje, kreativnost, nešto poput Ćavara. Zlatko i Smajlagić znali su na pripremama izazvati igrače jedan na jedan ili dva na dva u košarci ili nogometu - pred kraj će Lino.
- Kada ljudi odu, uvijek svi za njih imaju najljepše riječi, ali za Zlatka su zaista svi imali samo riječi hvale.