Imam godišnju ulaznicu te svaki put dođem ranije i zovem Zutu. No on je takav da uvijek gleda u pod, nikome se ne javlja. Ne zamjeram mu, takav je. I onda sam došla na ideju da mu napišem poruku u nadi da će je vidjeti. I uspjelo je, ispričala je Chiara.
Tata Roberto (53), sin Adriano (12) i kći Chiara (9) na Rujevici su na svakoj utakmici. Ljubav prema Rijeci djeca su naslijedila od oca, a posebno mjesto u njihovim srcima ima Leonard Zuta. Zašto?
- Jer je jako borben, igra sa srcem i nikad se ne štedi na terenu - kaže Chiara.
- Taman smo došli na stadion kad su igrači odlazili sa zagrijavanja u svlačionicu. Prvi je poruku vidio igrač Jakov Puljić, pa smo računali da će netko reći Zuti. Kad su izašli na teren, Zuta je pogledao prema nama i kimnuo glavom. Bio je to znak da je vidio. Bili smo presretni. Znate, čuli smo da je od Zute jako teško dobiti dres, pa mu još jednom hvala - ispričao je Roberto.
Kad je utakmica završila, Zuta je došao do Chiare te joj darovao dres. Onako stidljiv, nije rekao ništa. Samo se nasmiješio zbog poruke.
- Jako sam sretna. Dres sam dala tati da ga uokviri i stavit ću ga na zid. Brat ima cijelu sobu u bojama Rijeke, ima i dres potpisan od svih igrača, ali ja sam najsretnija jer imam od Zute - kaže Chiara.
I Adrianu je Zuta jedan od najdražih igrača. Što ako brat zatraži dres?
- Neću mu ga dati, ha, ha... Šalim se, posudit ću mu, ali će ga morati vratiti - kaže Chiara, koja ima godišnju ulaznicu već četiri godine.
- Tata nas je prvi put odveo na utakmicu i od tada smo stalno. Najdraža mi je utakmica protiv Cibalije prošle godine u svibnju, u pretposljednjem kolu. Pobijedili smo 4-0 i postali prvaci - prisjetila se Chiara, učenica 3. razreda Osnovne škole Gornja Vežica u Rijeci.
Zuta je u Rijeku stigao u kolovozu 2015., a na prvi gol je čekao do 10. veljače ove godine. Na Rujevici je zabio Istri. Pogađate, obitelj Bencich, Roberto, Adriano i Chiara, bili su na toj utakmici. S takvim navijačima kao Bencichi za Rijeku nema straha...