Amsterdamski junak iz listopada 2007., Mario Mandžukić, postao je tragičar. Igrač od kojeg su se Nizozemcima tresle noge sakrio se u mišju rupu i nije iz nje izlazio 90 minuta. Zapravo, previše je Dinamovih igrača bilo u mišjoj rupi. Papadopoulos, Vrdoljak, Morales i Badelj kao da nisu ni došli na utakmicu protiv Ajaxa.
- Hajde, naprijed, iziđite - vikao je trener Kruno Jurčić pokušavajući razbuditi momčad. No nije išlo. Nudili su se Nizozemci, otvarali prostor, no sve je to sinoć malo vrijedilo.
Uostalom, kako pobijediti ako momčad u okvir protivničkoga gola prvi put pukne loptu tek u sučevoj nadoknadi? Tri minute prije kraja. Nakon što je nekoliko puta nervozno skočio, Jurčić je napokon izvadio Mandžukića. Nije ga, kao Moralesa i Papadopoulosa, dočekao uz aut-liniju i pružio mu ruku potapšavši ga po ramenu. Nije ga ni pogledao. Niti je Mandžukić, kao spomenuti dvojac, odjenuo klupsku jaknu i sjeo na klupu odgledati utakmicu do kraja. Nije ga bilo briga. Odjurio je u svlačionicu ni ne okrenuvši se.
- Teško je bilo igrati, jako teško. Mi smo igrali s tri igrača manje. Trojica nisu uopće 'istrčala’ na travnjak - kratko je nakon utakmice dobacio ljutiti Kruno Jurčić. Nije ih imenovao, no nije teško zaključiti o kojem je tercetu riječ. Papadopoulos, Morales i Mandžukić mislima su bili negdje izvan Amsterdam Arene. Nije ni Kruno Jurčić bez krivnje. Iako se vidjelo da momčad nema ni glavu ni rep, prvu izmjenu obavio je tek nakon 60 minuta igre.
- Moramo vjerovati svojim ljudima, a ovi koji su ušli imali su dovoljno vremena da se iskažu - rekao je na to Kruno Jurčić.
Jedine svijetle točke u, za Dinamo, tužnoj amsterdamskoj večeri bili su Lovren, Sammir i Tomečak. Potonji je morao 68 minuta sjediti i gledati Grka, koji je bio iritantno loš. No onda je u sučevoj nadoknadi Tomečak barem malo ublažio sramotnu igru suigrača.