Zašto ste se odlučili baš za Zagreb?
Deset godina sam bio vani, zasitio sam se, postao željan kuće, a htio sam i da mi draga vidi gdje ćemo možda ubuduće živjeti.
Osjećate li pritisak velikih očekivanja?
Ne, meni je cijeli život pritisak, u kojem god sam klubu bio. Ljudi
misle da riješiš problem dovedeš li jednog igrača. Ali što će ti
najbolji centar ako nemaš beka koji će mu dati loptu? Tu su svi mladi,
talentirani, ali neiskusni. Ako mi stariji ‘zakantamo’, gotovo je. A to
nam se dogodilo kod Gran Canarije, koja nas je razbila u
kvalifikacijama za Eurokup.
Na njihovu terenu padaju i najveći klubovi. Kako to objašnjavate?
Ondje sam i s Barcelonom gubio po 20 razlike. Koševi su nekako
‘šugavi’, premekani. Frustrirajuće je, vruće, teško je disati. Već u
prvoj minuti cijeli dres mi je mokar, kao da imam deset kila više.
Teško se na to naviknuti.
Imali ste operaciju srca 2008. Kako ste sad?
To mi se dogodilo baš na Kanarima. I sad me bilo ‘ćopilo’ na 30
sekundi, počelo mi je srce lupati, opet sam dobio napadaj panike.
Vjerojatno je to bilo podsvjesno jer sam se vratio na to mjesto.
Poslije utakmice došlo mi je da se svega ostavim. Inače sam dobro.
24sata: Lani ste se oprostili od repke. Zauvijek?
Da. Neki ljudi su me razočarali. To je za mene postalo jako veliko gubljenje vremena, zdravlja i živaca. EP u Poljskoj bio mi je izuzetno negativan, svi su krivili jedni druge, nitko nije gledao sebe. A mi smo tip naroda koji te vrijeđa, a ne zna kroz što prolaziš. Prije utakmice s Njemačkom dobio sam pet injekcija protiv bolova, a poslije su me proglašavali izdajicom. I to ljudi iz saveza.
Je li istina da ste u Zagrebu dobili 700.000 eura i stanove?
To su izmišljotine, dobio sam cijenu kao i svaki drugi igrač. Kakvi
stanovi? Imam ih toliko da ne znam gdje ću živjeti. Nisam došao zbog
novca.