Kapetan hrvatske rukometne reprezentacija, Ivan Martinović, nastavlja lov na odličja. Nakon što je vodio Hrvatsku do bronce na Europskom prvenstvu, sad sa Veszpremom juri po Ligu prvaka. S mađarskim sastavom igrat će u četvrtfinalu najelitnijeg rukometnog natjecanja protiv Füchsea iz Berlina. Martinović je za službenu stranicu EHF-a dao veliki intervju.
- Svi znaju da je Dule oduvijek bio moj idol, i naravno Ivano Balić, kada su u pitanju ti trikovi koje apsolutno obožavam. A Dule kao vođa, kao osoba izvan terena, pokazao je kako se treba boriti za Hrvatsku i kako se ponašati izvan igre - otkrio je Martinović.
- Znam kako je čekati loptu kao krilni igrač, pa zato danas volim dodavati na krilo jer znam da nije lako samo trčati gore-dolje bez dobivanja lopte. Mislim da su krila zadovoljna mojim dosadašnjim asistencijama. Na svakoj poziciji uvijek morate skupiti iskustvo koje vam pomaže, tijekom cijele utakmice, u obrani i napadu. Kad sam bio još mali i mlad, igrao sam sa svojim starijim bratom i starijom generacijom, uvijek počevši na krilu dok se nisam probio do desnog vanjskog.
Priznao je kako je i dalje u procesu učenja, a kako kaže, dosta toga se promijenilo dolaskom u Veszprem.
- Otkad sam stigao, puno sam naučio. Sada vam mogu reći da više pozornosti posvećujem drugim pozicijama. Do nedavno sam uglavnom gledao playmakera i desno krilo, ono što je bilo odmah pored mene, ali sada stvarno pratim kretanje i lijevog vanjskog i pivota, lijevog krila također. Taj širi pogled na igru, to je ono u čemu sam se, rekao bih, najviše poboljšao ove sezone.
U napadu je Martinović "prava zvijer".
- Ne previše razmišljam o tome. U tim posljednjim trenucima napada to je čisti instinkt. Nema puno razmišljanja, jer u trenutku kada skočim, već sam u zraku i moram odmah odlučiti hoću li dodati, asistirati nekome ili pucati. Sve je u milisekundi. Mislim da je to iskustvo i instinkt više od svega.
A govorio je i o obrani.
- U Veszprému igram u obrani i imam veliko povjerenje trenera. Što se tiče reprezentacije, mislim da izbornik Sigurdsson to radi taktički. Znam da ima puno utakmica u kojima ne igram previše u obrani, ali to je definitivno područje koje još trebam poboljšati. Ipak, zadovoljniji sam nego što sam bio prije nekoliko godina i mislim da može biti još bolje. Meni osobno, najteže je bilo naviknuti se na igru gore-dolje, posebno što se tiče tempa, jer je stvarno drukčije biti stalno u kontaktu, ali se brzo navikneš. Volim igrati u oba smjera, to mi je u prirodi, u oba smjera. To mi je ugodno. Lakše je postići gol ako znaš da si napravio sjajan start, ukrao loptu, pomogao u obrani. Koliko puta netko ukrade loptu i zabije u protunapadu, trčeći cijelom dužinom terena iz obrane. Možeš postići puno više golova ako pravilno odradiš svoj obrambeni rad.
Ipak, otkrio je što mu je najdraže.
- Najviše volim pobjeđivati zajedno. To je za mene pravo uzbuđenje. Posebno kada je riječ o medalji ili naslovu. Mislim da nema boljeg osjećaja od zajedničkog slavlja u svlačionici, znajući koliko si naporno trenirao, koliko je toga iza tebe i da si to jednog dana zaista zaslužio.
Prepričao je i situaciju s utakmice koja dosta govori o njemu.
- Izdrži još malo, izdrži još malo, sad ćemo zabiti. To si ponavljam u glavi. Pozitiva. Pokušavam ostati optimističan bez obzira koliko je situacija teška. Na primjer, protiv Islanda za brončanu medalju na zadnjem EP, vodimo šest, a onda odjednom zaostajemo za jedan gol. Sve što želim je pozitivna energija na terenu, bez panike. Pogotovo sada kao kapetan s Hrvatskom. Uvijek sam to radio za sebe, a sada to želim učiniti za cijelu momčad bez obzira gdje igram.