Autobus sa švedskim igračima polako je dolazio pod južnu tribinu maksimirskog stadiona. Na terenu u blizini limači Dinama prekinuli su trening. Svi su čekali da izađe Zlatan. Sa zadnjeg sjedišta, s bananom u ruci, Ibrahimović je izašao posljednji.

Osim Dinamovih klinaca, Zlatana je čekao Miralem Ibrahimović, trener Dinamovih golmana. Pokušao je ustanoviti je li u rodu sa Zlatanom.

- Znam da sam kao mali išao u Bijeljinu k nekoj rodbini. Zlatan bi mi mogao biti rođak. Zato ga i čekam, da to razjasnimo - rekao je Miralem.

Ibrahimović, onaj poznatiji, Zlatan, bez pozdrava je otišao u svlačionicu, a Miralem je čekao na ulasku na teren. Nakon nekoliko minuta Zlatan je izašao, a Miralem krenuo u akciju.

- Pitao sam ga, ali rekao mi je da nema pojma. Uputio me na svog oca Šefika, kaže da bi on to mogao znati. Zapravo, on sigurno zna - kazao je Miralem i enigmu ostavio neriješenom.

Miralem je jedini koji je uspio s najboljim švedskim igračem izmijeniti barem jednu rečenicu. Nitko od švedskih navijača ni novinara nije uspio u tome.

- Prevelika je potražnja. Da odluči razgovarati, zainteresirani bi stajali u redu od barem pedeset metara - objasnio je razlog Zlatanove šutnje glasnogovornik švedske reprezentacije.