Koliko vrijedi riječ u boksačkom svijetu?
- Želim Hrgovića, jedva čekam borbu, razbit ću ga - slao je poruke prije nekoliko mjeseci Michael Hunter.
- Filip će se ubrzo, možda već iduće godine boriti za svjetski naslov. On je budući svjetski prvak - titrali su mu promotori.
Pogađate, nije se dogodilo. Sad je, pak, Eddie Hearn, Don King ovog doba, uoči Filipove borbe s Emirom Ahmatovićem gledao Hrgovića u oči i zborio:
- Ako pobijediš, iduća ti je borba za obaveznog izazivača prvaka po IBF-u!
Nedostajalo je samo ono "majke mi". A godine idu, stiže 15. profesionalna borba, ni jedan suparnik nije ni ugrozio Hrgovićevu pobjedu, a on na rang listi pada. Bio je 13. teškaš svijeta, sad je 37. I neće mu pobjeda nad Emirom Ahmatovićem nešto podići rejting.
- Ti si najjači promotor na svijetu, daj mi pravog suparnika! Spreman sam! - rekao je Hrgović Hearnu.
I ušao u ring i odradio još jednu "letvu". A od sve spremnosti o kojoj već mjesecima govori vidjeli smo jedino da je spreman - čekati.
Zapravo je najveći (jedini?) dobitak 14. Filipove pobjede činjenica da se predstavio američkom tržištu, podsjetio i Amerikance da je tu, željan borbe za pojas. Ne, nije priredio tysonovski spektakl, furyjevski vatromet, tehniku kao Usik, šou poput Wildera. Ako hoćete i poput Alena Babića. I u dvorani kapaciteta 17.000 mjesta bio je druga od šest borbi, daleko od naslovne, dok su lukavo raspoređena svjetla prikrivala prazninu tribina.
No, Hrgović je tek drugi Hrvat koji se borio u boksačkoj Meki Las Vegasu. U dvorani koja pamti okršaje Tysona i Holyfielda, Mayweathera i De La Hoye, Furyja i Wildera... Bio je ondje prije 41 godine i Mate Parlov. Kao poznati šampion, u borbi za WBC-ov pojas svjetskog prvaka u cruiser kategoriji izgubio je od Marvina Camela i završio karijeru.
Je li Filip Hrgović u istoj dvorani krenuo u ozbiljne borbe i pohod na tron? Ili riječ, obećanje, u boksačkom svijetu ne znači - baš ništa?