Adresa rukometnog doma u Rijeci (naravno, na Zametu) je - Trg riječkih olimpijaca 1. Ispred dvorane info-plaketa sa svim velikim riječkim imenima, a kad si dio te priče, dio (sportske) povijesti jednog grada i onda se vratiš u klub iz kojeg si krenuo u fantastično uspješnu karijeru... Onda si 'sam kriv' što ti telefon opet zvoni petsto puta na dan.
VIDEO: Sulić - nakon 20 godina opet u Zametu
Renato Sulić je mlađahna, tek 40-godišnja legenda svjetskog, hrvatskog i riječkog rukometa. Jedan od najboljih pivota koje je rukomet vidio. I kad je u javnost doprla vijest da se vraća igrati u svoj Zamet, to je bila priča. I sportskih i bilo kojih drugih novina.
Pa se čovjek rutinerski pomirio s tim da mu ono najljepše vrijeme, s djecom i ženom na moru, neće proteći u apsolutnom miru kakav si svatko od nas, manje ili više sredovječnih 'momaka', želi.
- Korona je nekako ubrzala odluku o povratku doma, a obitelj je glavni razlog, normalno. Ne smetaš, ali nemam ništa novog za reći. Na moru sam sa ženom i djecom, nije neka vijest, a? - smije se Sulić; olimpijac, svjetski prvak, prvak Hrvatske, Slovenije i Mađarske, osvajač europskih odličja i Svjetskog kupa, sportaš godine HOO-a, član All Star tima EHF Lige prvaka, Zametov 'Hall of Famer'...
Dobro, ima jako zanimljivih, a nikad do kraja razjašnjenih tema i iz prošlosti. Sa reprezentacijom je ostalo jako puno repova, a karijera i život bili su prepuni prepreka, doslovno i borbe za život nakon one nesreće kada vas je udario auto...
- Ključna riječ je 'prošlost'. Kako godine idu čista je logika da će i meni doći da ispričam istinu o svemu, npr. o tome zašto sam za reprezentaciju odigrao manje nego što sam mogao i trebao, ali sada za to stvarno nije vrijeme. Kao ćakula, ovako uz kavu: da. Ali inače mi ne pada na kraj pameti. U potpuno sam drugom filmu, napokon opet doma s obitelji. Jedino što me zanima je uživati u tome i pomoći Zametu koliko mogu.
Sa 40 godina to više nije ona 100% profesionalna priča. Nakon 25 godina (!) karijere, a uz suprugu i četvero djece, vrijeme je i da se taj ritam ostavi iza sebe.
- Kad se u obzir uzmu svi pehovi, ozljede i nesreće, a čak i da ih nije bilo, ni izbliza ne bih toliko u profesionalnom sportu trajao da nisam sve podredio upravo tome. Život od jutra do mraka: treninzi, prehrana, spavanje, ama baš sve. Onda trofeji, nagrade, ugovori i sve drugo dođe kao posljedica truda i rada. No, dosta je bilo baš posve takvog života.
Dakle, povratak u Zamet bit će... kakav?
- Trenirat ću, igrat ću, ali ritam sigurno neće biti kao dosad. Gle, sve što se radi, radi se za Zamet. Ali temelj priče je prijateljski. Valter Matošević, Boris Konjuh, Vedran Devčić, Vedran Babić... S nekima sam igrao ne samo u Zametu nego i prije toga, još u Trsatu. Puno se medijske prašine diglo, a ja samo dolazim pomoći. Igranjem koliko mogu i savjetom ako bude potreban. Posebno s naglaskom na igru u obrani, naravno.
Danas-sutra i na klupi?
- Polako, vidiš da sam još igrač - nasmijao se Sulić pa se, do neke nove smetnje iz neke druge redakcije, vratio guštanju s obitelji.
Svjetske medalje i trofeje, strane klubove i reprezentaciju, sva reprezentativna slavlja i nesporazume, sve je to ostavio tamo gdje i pripada - u prošlosti. Počinje novi životni ritam u kojem su pobjednici njegova Maja i njihovo četvero djece zbog kojih radi... Sve što u životu radi.
A veliki pobjednik morala bi biti i nova mlada Zametova generacija koja može učiti od: trenera Matoševića i suigrača-mentora Sulića.
Kako je u pero kolege Igora Duvnjaka rekao Zametov direktor Babić: 'Sulić u Zametu... To je najveće pojačanje, ne u riječkom nego generalno - u hrvatskom rukometu zadnjih desetak godina'!