Hajduk se posljednjih godina hermetički zatvorio i udaljio od javnosti. Do intervjua s igračima ili bilo kakve informacije iz kluba bilo je nemoguće doći i upravo zato mnoge je šokirala objava u kojoj su poručili svojim igračima Zvonimiru Šarliji, Filipu Krovinoviću i Hugu Guillamónu da su slobodni pronaći novi klub.
Očito su Splićani napravili zaokret u komunikaciji i odlučili transparentno, ili bolje rečeno bolno iskreno, informirati javnost o svojim potezima kako bi spriječili dezinformacije i glasine kojih je posljednjih godina bilo gomilu i to zbog njihove krivice. Svaki klub ima pravo složiti roster kako želi i odlučiti računa li na određenog igrača, no je li pošteno, korektno i moralno prema igračima na ovakav način ih se riješiti?
Uostalom, ovakav potez čelnika neodgovoran je i prema Hajduku. Ozbiljni klubovi to rade u četiri zida, dogovore se opcije na obostrano zadovoljstvo, a ovako su Splićani i sebi uništili svaku mogućnost odštete za navedene igrače koji su itekako na cijeni na tržištu.
Nitko neće žaliti za Hugom Guillamonom koji je s 26 godina pokazao da je s voljnim momentom i kondicijskim kapacitetima zreo za veteranski nogomet. Došao je iz Valencije s renomeom nekad velikog španjolskog talenta, no ostat će upamćen kao velik promašaj. No, je li Filip Krovinović (29), dosadašnji dokapetan i osvajač dva Kupa s klubom, zaslužio ovakav tretman?
Otkako je došao u Hajduk u ljeto 2021. godine, postao je jedan od najstandardnijih igrača. Odigrao je 192 utakmice, zabio 21 gol i 14 puta asistirao. Često ga se kritiziralo, nekad i s pravom jer igrač takve klase mogao je imati i bolju statistiku, no nitko mu nikad nije mogao zamjeriti borbenost, požrtvovnost i ljubav koju gaji prema Hajduku.
Uvijek je bio spreman i na raspolaganju, prijateljski nastrojen prema svima i spreman pomoći. Zar je takav igrač, koji je sinonim za hajdučko srce, zaslužio ovakav tretman? Slična priča je i sa stoperom Zvonimirom Šarlijom, koji je ove sezone odigrao 33 utakmice.
Igrači dolaze i odlaze, takav je nogomet. Nije problem razići se, no radi li se to baš na ovakav način i to u režiji kluba koji sebe smatra gospodskim? I, na koncu svega, kakva se time poruka šalje ostalim igračima, pogotovo domaćima i onima koji žive za Hajduk, kao što su Šarlija i Krovinović...