Dejana Radanović (27, WTA 243.) srpska je tenisačica i jedna od mnogih koja jedna spaja kraj s krajem. Naime, u nedavnom intervjuu požalila se kako svaku godinu završava u minusu iako su joj ukupni prihodi u teniskoj karijeri prema službenim podacima 202.442 dolara. 

Tenis je surov sport. Oni najbolji također su i najbogatiji, na turnirima se najveći kolači iz nagradnog fonda daju najboljim igračima, dok oni slabiji često 'skupljaju mrvice'. Tako Radanović muku muči, a jedini joj je sponzor - otac.

- Stalno si u crvenoj zoni. Tenis je sport, fizički i mentalno, šah u pokretu. Toliko stvari ima, stalno si u crvenom, da bi i na kraju bio u minusu. Onda bih se pitala, kao jedna glupa osoba, koliko se iscrpljujem da bih na kraju bila tisuće i tisuće u minusu. Nemam odgovor na pitanje zato što stvarno nema smisla - rekla je Radanović za Novu.rs i nastavila...

- Moj tata je zasad glavni i jedini sponzor. On je moj majstor, nemam ni od odjeće, proteina, opreme. Ja moram tati reći da mi da 100 eura za proteine, 50 eura za osnovne potrebe. Ne bahatim se, već su to osnovne stvari koje sportaš mora koristiti da bi se time bavio. Nemamo svoj džeparac, uvijek ovisiš o nekome i moliš nekoga. To je loše i jadno

Ogromna je lista troškova za vrhunske tenisače i tenisačice. Tu su putni troškovi kada idu na turnire, smještaj, trenere, opremu, treninge...

- Jedan kolut žica za rekete košta 100 eura, a godišnje ih je potrebno deset. Tu su i avionske karte, oprema, plaćanje hotela po turnirima. Za jedan normalan, prosječan život tenisačice, da ne ideš u hotele s pet zvjezdica, osim u Indiji, otprilike treba između 30 i 60-70 tisuća eura. Kad platiš trenera, dvoranu, loptice, terene, troškove na turnirima, torbe... Cifra dođe do 200 tisuća - rekla je srpska tenisačica.

Novak Đoković omiljen je na ATP Touru jer se često zalagao za pravedniju raspodjelu nagradnih fondova na turnirima kako bi i slabiji tenisači zaradili više novca.

- U tenisu si uspješan ako si u top 100, iako su standardi pomaknuti zbog Novaka Đokovića, pa nisi dovoljno dobar ni ako si 20. Puno je kvalitetnih igrača, a malo mjesta. Recimo, lani sam stvarno imala sjajnu godinu. Krenula sam s 1000. mjesta i došla do 250., što je stvarno super. I onda se vraćaš na to da dođeš do 250 i opet si na gubitku. Nitko od nas, a pričam s igračicama, ne traži pola milijuna na računu ako smo 500. na svijetu. Ljudi samo traže normalan život. Ne znam što bi trebalo uvesti, ali možda neke plaće ili pomoć oko avionskih karata. Da možeš otići na turnir i ne brinuti se koliko si u minusu.