Na oproštajnoj pres konferenciji Grgurevića bio je i sportski direktor Splita Nikola Vujčić, koji je rekao:

- Iznimna mi je čast da sam ovdje na Antinom oproštaju od igračke karijere ali i što imam prigodu predstaviti Antu kao našega novog pomoćnog trenera. On je obilježio moju karijeru, bio mi je cimer u prvoj seniorskoj sezoni, puno mi je pomogao svojim ponašanjem, stavom prema radu i bio mi je u tom segmentu uzor i pokazatelj kako pristupom i radom, bez obzira na limite, možeš iz sebe izvući maksimum. Ante je čovjek koji je bio stup u svlačionici i prošle sezone, bez obzira na godine i svi mladi igrači su u njemu vidjeli čovjeka koga će slijediti. On će dolaskom na mjesto pomoćnog trenera raditi na razvoju mladih igrača, ne samo košarkaški, nego i ljudski, da uz sebe imaju čovjeka od koga mogu puno naučiti.

Grgurević je priznao da mu odluka o prekidu karijere nije bila laka.

- Još uvijek nisam načisto jesam li igrač ili trener. Lakše mi je jer poznajem puno suigrača, tu sam s njima svaki dan i dalje, pomalo se prilagođavam... Dugo smo zajedno igrali, a sad sam s druge strane, na klupi. Nadam se da će prilagodba ići lakše kako vrijeme ide – kazao je Grgurević, koji je zadovoljan karijerom.

- Nisam nikad previše pričao o sebi, ali s 37 punih godina mogu reći da sam imao puno dobrih sezona, da sam igrao na najvišem nivou i da odlazim zadovoljan. Kako karijerom, tako i činjenicom da sam otišao kad sam ja to odlučio, a ne zbog ozljede. Bilo je svega, svaka sezona i svaka nova momčad nosi neke novine, iskušenja, poraze, pobjede.... Najdraže mi je bilo igrati u Splitu, ovdje je i najveća odgovornost i svaki poraz posebno boli. Posebno mi je u sjećanju sezona 2000/01. Imao sam izbor otići vani ili ne, ostao sam, odigrao Suproleague s Jaskom Repešom i to je bio odličan odabir. Otac mi je bio bolestan, ubrzo je i umro, no bio sam s njim kad mu je bilo najpotrebnije – kazao je Grgurević sa suzama u očima.

- Pamtim i 1996/97. s Pinom Grdovićem, kad smo dobili Partizana u dvije europska utakmice, debitantsku 1995/96. sa Zmagom Sagadinom... Sve su to nezaboravne sezone, kao i zadnje dvije kad smo u veoma teškim vremenima za klub došli pomoći.

Od suigrača naradije pamti Nikolu Vujčića.

- S njim sam najduže igrao i brzo smo se sporazumjeli. On je stajao vani i šutirao, a ja sam morao skakati – nasmijao se Grga.

- Sa Žižićem isto, Poljakom..., prvenstveno sa suigračima iz mlađih dana.

Sada se okreće trenerskom poslu.

- Obitelj i škola odgajaju djecu, tako mora i sportski klub imati svoju ulogu. Mladima treba usaditi poštovanje prema drugima i odgovornost, ne mora svako biti igrač ali mora izrasti u zdravu osobu. Bit će i njima s tim temeljima lakše kroz život. Drago mi je da sam uz seniore pa će mi i taj prijelaz biti manje bolan. Ima puno prostora za rad, pogotovo s mlađima koji tek ulaze u seniorsku momčad. To sam i radio u zadnje dvije godine kao najstariji u momčadi. Svaki dan treba napraviti da budeš bolji nego jučer.

O Šariću...

Iskoristili smo i prigodu upitati sportskog direktora Nikolu Vujčića što je novoga u pregovorima oko angažmana Darija Šarića.

- Mi smo već odavno napravili prvi korak, obećali smo mu ono što mu možemo dati, a to je prilika za napredovanje. Puno je mladih igrača kod nas izraslo i mi mu možemo pomoći da sazrije. Nemamo problema s tim da razvijamo mladog hrvatskog igrača i da od njega nemamo nikakve financijske koristi. Bila bi nam iznimna čast da dobijemo priliku pomoći Dariju koji će idućih 10-15 godina nositi hrvatsku reprezentaciju. Učinili smo sve s naše strane, a sada je sve na Dariju, njegovim roditeljima i klubu.