Različite generacije, ali isti dres - onaj NK Osijeka, i iste tribine - one Gradskog vrta pamte odlične partije sinova ravnice - Domagoja Vide (31) i Zorana Zekića (46). Rođeni na isti dan s 15 godina razmaka, obojica su svoj nogometni pedigre izgradili u Gradu na Dravi i ondje ostavili velik trag.
Bježao je iz Osijeka
Domagoj Vida karijeru je započeo u lokalnom Jedinstvu iz Donjeg Miholjca, a ubrzo ga je primijetio NK Osijek. U gradu na Dravi je igrao i išao u školu, ali se konstantno vraćao u svoj Miholjac.
- Najteži period u karijeri bio mi je kad sam otišao u Osijek. Otac mi je tada znao dati novac za džeparac, a ja sam ga potrošio na autobusnu kartu za doći kući. Mama dolazi s pijace, a ja sjedim za stolom - prisjetio se hrvatski reprezentativac u dokumentarcu HRT-a 'Junaci našeg doba'.
Prvo je na ruke stavio golmanske rukavice, ali ubrzo je problem 'riješila' roda. Potom je u Jedinstvu igrao napadača, ali već su Osječani primijetili druge kvalitete pa ga pomakli prvo na desnog beka, a onda i na stopera kojega igra i danas. Nakon debija za prvu momčad Osijeka sa 17 i dobrih partija, na ruku je dobio i kapetansku traku, ali točno na rođendan 2010. 'bijelo-plavi' su objavili članak 'Vida u Leverkusenu'.
Zagrebački Dinamo ga je imao na piku, no Kohorta nije bila oduševljena idejom odlaska njihovog miljenika u neki drugi hrvatski klub, ali bilo je jasno - Vida je 'zlatna koka', Osijek će ga prodati. I prodao ga je u - Bayer Leverkusen, ali je nakon par sezona završio među 'modrima'. U Dinamu je prema riječima oca Rudike, napravio pravu karijeru, iako mu navijači Osijeka još uvijek ne opraštaju da je Rabuzinovo sunce digao upravo pred njima. Nakon toga put ga je odveo u još jedan Dinamo, onaj ukrajinski. Ondje su tada bili i Vukojević i Kranjčar. Nakon Kijeva je otišao u Bešiktaš u koejmu je još uvijek, no čini se da se neće još dugo ondje zadržati. Sina ravnice, naime, želi Slaven Bilić među svojim 'bromićima'.
'Kad narastem bit ću nogometaš'
- Bio sam klinac kojemu je nogomet bio sve. Samo sam o tome razmišljao. Sjećam se kada sam pisao sastavak u školi na temu ‘što ćeš biti kada odrasteš’, a ja sam napisao ‘nogometaš’ - rekao je Zoran Zekić u jednom intervjuu za 24 sata. Od svojih je početaka do kraja igračke karijere 175 puta izašao na prvoligaške travnjake i 64 puta zatresao mrežu.
Rođeni Osječanin, odrastao na Jugu 2, svoju je nogometnu karijeru započeo u rodnom gradu pa ju nastavio po raznim terenima Lijepe naše uz povremene internacionalne izlete (prvo u njemačkom trećeligašu Pfullendorfu, pa u Sarajevu te u izraelskom Maccabiju iz Haife). Cibalia, Kamen Ingrad, Inter, Zadar, Istra, Dinamo, Rijeka... Svi su u svoj dres obukli Zekića.
I u trenerskoj karijeri se vratio u rodni grad nakon Maksimira, Sesveta i prve epizode u Sheriffu. Tribine gradskog vrta vikale su 'Zekiću odlazi' kolo za kolom dok ga nisu prozvali trenerskim čudom. Atmosfera na tribinama prepunim plavo-bijelih šalova i dobre partije Bočkaja i društva na terenu vratile su romantiku na travnjake HNL-a i prvoligaški natjecateljski naboj u Slavoniju. Osijek je navijao za Osijek.
Drama s Perom Bočkajem i tračevi o atmosferi u svlačionici nagnali su Zeku da ponudi ostavku koja je uskoro i prihvaćena. Zekić je Osijek napustio gospodski, onako kakav je i bio na klupi svoga kluba.
- Naravno da je najveći uspjeh i ono što će se najviše pamtiti izbacivanje PSV-a. Pamtit ću sve lijepe trenutke iz svojeg kluba i uvijek ću biti najveći navijač Osijeka - rekao je nakon razlaza Zekić.
Ubrzo je našao novo-stari angažman i otišao u Moldaviju opet voditi Sheriff s kojim je osvojio prošlo prvenstvo, a sada zbog korona virusa još nije dočekao početak novoga. Kada bi se on mogao dogoditi, hrvatski će trener saznati u srijedu.
Na Facebooku ga zaboravili?
Zanimljivo, službena Facebook stranica NK Osijeka čestitala je rođendan Domagoju Vidi, ali ne i Zekiću, iako je Zekić u izborima 'Bijelo-plave birtije' posljednjih dana sjajno kotirao među navijačima u raznim izborima i uz masu pozitivnih komentara i napise kao 'Samo ZZ'. Tek ga je Nenad Bjelica uspio pobijediti u izboru za mogućeg trenera, naravno, samo pod nazivnikom 'što bi bilo kad bi bilo'. Eto, možda se Osječani ipak do kraja dana sjete svoga Zeke, ako ništa drugo, barem navijačima za ljubav.