Francuski tenisač Laurent Lokoli (26) opisao je život poslije teške obiteljske tragedije kad je u prometnoj nesreći izgubio sestru, rekavši da ga je spasilo igranje tenisa.
POGLEDAJTE VIDEO: Drago Pašalić nakon kome
- Odrastao sam s roditeljima i trogodišnjom sestrom na Korzici. Kad sam imao deset godina život me je bacio na koljena kad je jednoj od mojih sestara dijagnosticiran rak. Dvije godine sam je gledao kako se bori za život. Sjećam se da sam je vidio kako plače kad je izgubila kosu, grlila me, osjećao sam se bespomoćno. Poslije duge borbe, na kraju je pobijedila rak i to me je natjeralo da obećam da nikada u životu neću odustati - napisao je Lokoli pa dodao kako ga je najstarije sestre slomila:
- S 12 godina napustio sam dom da bih nastavio trenirati. Tenis mi je pomogao da se borim u onom trenutku života kada sam bio pomalo usamljen, moji roditelji su se u to vrijeme razvodili. Napokon sam pronašao stabilnost, iako sam upravo u tom trenutku doživio najdublju bol svog života. Kada sam imao 14 godina moja starija sestra je poginula u prometnoj nesreći, imala je samo 28 godina. Osjećao sam se kao da mi je netko iščupao srce iz prsa, nisam mogao podnijeti bol. Bila je pravnica, bila mi je uzor, ostavila mi je nezamjenjivu prazninu.
U ranom djetinjstvu osjetio je svu surovost života, ali iz svih tih tragedija digao se još jači.
- Od tog trenutka postao sam potpuno druga osoba, pokušavajući naći način da se borim protiv bola u mraku i samoći. Bio sam kao neka vrsta autsajdera u Francuskom teniskom savezu. U međuvremenu sam gledao kako se moja obitelj raspada, bilo je ljudi koji su me razumjeli, ali nisu razumjeli da više ne mogu biti sretan.
Obećao je sestri da će jednog dana ući u glavni ždrijeb Roland Garrosa.
- S 20 godina ugledao sam svjetlost nakon plasmana u glavni ždrijeb na Roland Garrosu, čak sam imao priliku igrati s Gaelom Monfilsom na glavnom terenu. Obećao sam sestri da ću jednog dana igrati Roland Garros pa sam se zato borio svih ovih godina, da ispunim obećanje. Ove godine sam se ponovo sjetio kako je dragocjen život kada je mom ujaku dijagnosticiran rak, a također i kad sam imao prometnu nesreću tijekom turnira na Mallorci. Tenis mi je spasio život, to je bilo jedino vrijeme kad sam mogao osjećati bliskost sa sestrom jer je bila potpuno zaljubljena u ovaj sport. Uvijek ću je imati pod kožom, moj cilj je da se osjeća ponosno. Kasnije sam izgubio baku i djeda i brata, koji su moju trogodišnju nećakinju ostavili samu sa sestrom. Smrt je uvijek bila oko mene, ali uspio sam ostaviti sav taj mrak iza sebe - zaključio je francuski tenisač.