Hrvatska košarkaška reprezentacija polako postaje pojam za pad, za neuspjeh... Za promašaj. Uz 'Dužan k'o Grčka' i 'Puši k'o Turčin' komotno može i izreka 'Loš k'o hrvatska repka'. Nitko vas neće pitati 'U kom sportu?', očajni rezultati naše košarkaške reprezentacije postali su stvar opće sportske kulture. Svima su, na žalost, poznati.
Ništa se od početka devedesetih do danas nije toliko srozalo kao hrvatska košarka. Pojedinačno - imamo NBA igrače, klupski i (posebno) reprezentativno - imamo nizbrdicu bez kočnica. I što je ostalo igračima i trenerima? Isprike.
Nakon poraza od Mađarske (84:65) u tužno promašenim kvalifikacijama za SP izbornik Dražen Anzulović mogao je danima nabrajati što sve nije valjalo u igri momčadi koju je izabrao:
- Nismo bili čvrsti u kontaktu, nismo mogli naći ritam, nismo se uspjeli nametnuti, nismo imali energije, nismo imali kontrolu skoka. Žao mi je što su kvalifikacije ovako završile - rekao je Anzulović.
Miro Bilan otišao je korak dalje:
- Ovo je sramota, ne mogu nas opravdati na nijedan način. Ispričavam se bilo kome tko je ovo gledao ili slušao. Ne možemo ovo dozvoliti, ne mogu naći nijednu pozivnu stvar - rekao je Bilan.
Nekad su Cibona i Split drmali Europom, a reprezentacija igrala finale Olimpijade. Klubovi nam danas više ni ne sanjaju o Euroligi, a repka gubi od Poljske, Mađarske, Nizozemske... Milijuni su rečenica potrošeni na dijagnozu (ras)pada, deseci su ciklusa početi s novim optimizmom, velika su se imena hvatala posla u HKS-u i: ništa.
Svi smo mi Dražen Anzulović. Svima nam je - žao.