Vozio sam od svoje kuće do Seadove. Bio je vani i razgovarali smo. Moja je supruga sjedila kraj mene. I onda su došli ti momci, počeo je Mesut Özil priču kako su ih pljačkaši napali nožem.
U velikom intervjuu za The Athletic Özil je nastavio:
- Kolašinac i ja pogledavali smo se 10-15 sekundi, mislili smo da možda žele fotografiju s nama ili tako nešto, što se inače događa. Ali potom smo uočili da jedan drži oružje. Očito su vidjeli velik automobil i kako mi je Sead taman nešto davao, uočili su i njegov skupocjen sat.
Özil i Sead Kolašinac bili su žrtve napada u srpnju, ali zahvaljujući prisebnosti i hrabrosti bh. nogometaša, odbili su napadače i pobjegli. No, zbog prijetnji i šoka, neko su vrijeme bili izvan momčadi Arsenala.
- Rekli su mu 'Daj nam sat!' Seadova je reakcija bila vrlo, vrlo hrabra jer napao je jednog od napadača. Drugi je s mopedom stajao ispred moga auta tako da nisam mogao voziti.
- Nedugo prije toga sam se oženio i bio sam jako uplašen sa svoju suprugu. I za Seada, nisam razmišljao o sebi. Bojao sam se da ne otvore ženina vrata. I pokušali su, ali sam preko sjedala uhvatio kvaku da ih zatvorim. Tada sam vidio šansu da pokrenem auto i pobjegnem, jer da su mi zgrabili ženu, svašta grozno moglo joj se dogoditi. Vozikao sam se naprijed-natrag i vikao Seadu 'Uskači!' Drugi je pokušao otvoriti njegova vrata, ali Sead ih je zatvorio i pobjegli smo.
- Najprije su nas počeli gađati ciglama razbacanima okolo, a potom su krenuli na mopedima za nama. Vozio sam brzo, ali stalno su se približavali. Pokušao sam ih blokirati, pobjeći, žena mi se jako uplašila.
- Srećom, policija ih je ubrzo ulovila i rekla da su na sličan način pljačkali druge ljude u blizini. Moja je žena odmah htjela da odemo odande, nije se osjećala sigurnom. Čak i kad bih izišao u dvorište s našim psima, govorila bi mi 'Uđi radije u kuću'. I Seadova i moja žena govorile su nam da se vratimo u Njemačku, barem dok se sve ne smiri, ali nikad nisam htio trajno napustiti London zbog toga.
- I kad sam se vratio treninzima, razmišljao sam o ženi, kako je sama u kući i nikad ne znaš što se može dogoditi.
Rekao je i da ne želi otići iz Arsenala jer ima ugovor do ljeta 2021.
- Kad sam potpisao novi ugovor, bila mi je to najvažnija odluka u karijeri, htio sam se vezati uz Arsenal do kraja karijere. Da, došao sam u Wengerovoj eri, iz Reala, kad Arsenalu nije išlo. Ali ovdje mi je dom i osjećam se sjajno. Ne idem više nikamo.
No, nekad nije u prvom planu trenera Unaija Emeryja...
- Naravno da sam razočaran, ali to je nogomet, treba poštovati odluke trenera. Iako kad gledaš utakmicu kod kuće, osjećaš se tako bespomoćno... Ali imam samopouzdanja, radim dodatno i igrat ću opet.
Kritike ga pogađaju...
- Bivši igrač sjedne u TV studio i kritizira me i onda se ostali samo nakače i nastave, te svima uđe u glavu. Ako izgubimo veliku utakmicu, ja sam kriv. A kako onda neke izgubimo i kad ja ne igram? Uostalom, u Premier ligi ne postoje male i velike utakmice, ovdje svatko može pobijediti svakoga.
- Možda ljudima smeta moj dobar ugovor, ali za to me baš briga. No, znam da se od mene očekuje više, to i sam od sebe očekujem. Ali ne zaboravite da ne igram samo ja i da su neki suparnici jednostavno bolji od nas.
Puno se toga u njegovom životu promijenilo nakon što se fotografirao s turskim predsjednikom Erdoganom...
- On je predsjednik Turske i poštovao bih svakoga na toj poziciji. Iako sam rođen u Njemačkoj, porijeklo mi je tursko (treća je generacija, nap. a.). I da njemački predsjednik ili kancelarka Merkel dođu u London i požele me vidjeti, porazgovarati, naravno da bih to učinio, iz poštovanja.
- A ljudi moraju poštovati što sam ja učinio za Njemačku: igrao sam devet godina za reprezentaciju, osvojio SP, bio ponajbolji igrač... Moja je generacija promijenila njemački nogomet, postali smo zabavniji, kao Španjolska.
- Ali nakon te fotografije osjećao sam se nezaštićeno, primao sam rasističke uvrede, čak i od političara, a nitko iz reprezentacije nije istupio i rekao 'Prestanite! On je naš igrač i ne možete ga tako tretirati!' Svi su samo šutjeli...
- Očekivalo se da se ispričam zbog tog sastanka i priznam da sam pogriješio ili više nisam dobrodošao u momčadi. To nikad neću učiniti. Znate, oduvijek postoji rasizam, a neki su tu situaciju iskoristili da ga oslobode. Kao što ja imam pravo fotografirati se s nekim, tako svatko ima pravo da mu se to dopada ili ne dopada. Ali ono što je uslijedilo razotkrilo je rasizam.
- Nažalost, u Njemačkoj rasizam više nije samo problem ekstremne desnice, uvukao se dublje u društvo.
To je iskusio i nakon Svjetsko prvenstva u Rusiji i šokantnog ispadanja Njemačke u skupini.
- Vikali su mu 'Vrati se odakle si došao, J**bi se, turska svinjo...' Prije SP-a igrali smo prijateljsku utakmicu u Leverkusenu i zviždali su Gündoganu (koji se također slikao s Erdoganom, nap. a.), vikali su mu 'J**baču ovaca' i slično.
- Ja sam, pak, prije SP-a trebao biti u nekim reklamama, ali sve su otkazane. Neki od humanitarnih udruga s kojima sam surađivao maknuli su me kao ambasadora i sugerirali mi da se ispričam. Ali najviše me uzrujala reakcije škole koju sam pohađao u Gelsenkirchenu. Uvijek sam im pomagao, zajedno smo pokrenuli jedan program i kad sam trebao doći na ceremoniju i upoznati se s djelatnicima škole i djecom, od kojih su mnogi imigrantskoga porijekla, poručili su mi da ne dolazim zbog medijske pažnje i porasta desničara u gradu. Nisam mogao vjerovati! Moj rodni grad, moja škola. Pružio sam im ruku, oni su je odbili. Nikad se nisam osjećao lošije.
- Ali dovoljno sam snažan da stojim uz svoja uvjerenja, nisam oportunist, i dalje imam jaku poveznicu s Njemačkom, marketinšku tvrtku ondje, što znači da plaćam milijune eura poreza. Mogao sam je preseliti, ali nisam htio. Ali s reprezentacijom je gotovo.