Kako ono ide s pesimistima i optimistima, pesimisti tvrde da je čaša do pola prazna, a optimisti da je čaša do pola puna? E, tako nekako je i s Hajdukom i njihovom sinoćnjom predstavom u Zaprešiću. Pesimisti su izgubili živce i čupali kosu zbog još jednog lošeg i negledljivog izdanja Kopićeve momčadi, koja je unatoč jalovoj dominaciji prosula nova dva boda, dok su optimisti sretni zbog sjajnog gola mladog Ante Palaverse, još jednog nadarenog igrača poniklog u Hajdukovoj omladinskoj školi. 

I baš kao što je istina da je čaša i poluprazna i polupuna u isto vrijeme, tako je istina i da je sinoćnja utakmica ponudila još jedno loše, negledljivo, očajno izdanje Hajduka, ali i odličnu partiju mladoga veznjaka, koji je postigao prekrasan gol u svom trećem nastupu u dresu Hajduka. 

Činjenica je da se nastavlja Hajdukovo posrtanje, da ni nakon pet prvenstvenih kola Kopićeva momčad nije pronašla put do pobjede, ali ni do igre koja bi barem obećavala da će se nešto popraviti u skorijoj budućnosti. Bilo je to još jedno mučenje lopte, ovoga puta ipak nešto malo gledljivije zbog kvalitetnijeg travnjaka, no sve u svemu daleko ispod razine momčadi koja na tržištu nominalno vrijedi trostruko više od protivnika, koja je u sezonu krenula s namjerom da izbori plasman u skupine EL te da se do kraja sezone bori za oba trofeja. 

Jednako tako je i činjenica da smo sinoć vidjeli odlično izdanje mladog Palaverse, koji je igrao sve hrabrije i sigurnije što je susret odmicao, na koncu i taj njegov prekrasan gol koji će sigurno konkurirati za gol kola, ali i najljepši gol prvenstva. Ok, vidjeli smo i rastrčanog Juranovića i njegovu sjajnu asistenciju koju je Gyurcsó upropastio na početku utakmice, vidjeli smo još jedno solidno izdanje Posavca koji će, ako mu stoperi nastave ovako griješiti, posve sigurno oboljeti na živce, vidjeli smo i prvi gol Ivanovskog..., ali u prvom planu je ipak bio mali Palaversa i njegov gol koga će se navijači Hajduka još dugo sjećati. Baš kao što se sjećaju Rapaićevog gola par sekundi nakon zamjene, Vukušićevog gola Anderlechtu, Pašalićevog gola petom Dinamu...

Nema tome dugo, Kopić je kazao kako većina novinara nema potrebna znanja za analizu onoga što se događa na terenu. I doista, većina novinara nema formalno obrazovanje toga tipa, no za ocjenu onoga što njegova momčad od početka sezone pruža na terenu ni ne treba formalno obrazovanje iz poznavanja nogometne igre, pa čak ni previše iskustva. Dovoljna su dva zdrava oka da bi i potpunom laiku bilo jasno da igra Kopićeve momčadi ne zaslužuje prolaznu ocjenu. Najbolja potvrda toj tvrdnji je stanje na prvenstvenoj ljestvici...

No isto tako i laik vidi da u maloga Palaversu i ostale mlade igrače iz omladinske škole i te kako vrijedi vjerovati i u ulagati u njih. Jer kako god okrenuli priču o Hajduku, uvijek se vratimo na početak, na činjenicu da je Hajduk najbolje igrao i postizao najbolje rezultate s igračima iz vlastite omladinske škole, te da je zarađivao jedino na njihovim transferima. Ma koliko zanemarivali taj resurs, on je oduvijek osiguravao nove mlade igrače koji su punili svlačionicu seniorske momčadi i krpali klupski proračun... Danas Palaversa, jučer Bašić, Letica i Vlašić, prije njih Kalinić, Balić, Pašalić... 

Valjda je toga svjestan i predsjednik Huljaj, koji je Kopiću dao dva tjedna da pokuša pokrenuti stvari s mrtve točke i vratiti povjerenje svlačionice. Ne znam je li  predsjednik imao prilike u Americi pogledati sinoćnju predstavu Hajduka i Intera, no ako je i gledao, malo je toga dobroga u Kopićevoj momčadi mogao vidjeti. Jedna od rijetkih pozitivnih stvari svakako je nastup Ante Palaverse. Druga bi, da je zabio zicer, mogao biti Ivan Delić, još jedan mladić iz Hajdukovog omladinskog pogona...