To je to što me zanima!

'Pobijedit ću leukemiju i poslije toga opet se vratiti nogometu'

Vukovarac Vasilije Sentivanac (17) u rujnu prošle godine obolio je od akutne leukemije. Mladenački život morao je na pauzu, kao i nogomet, a danas je mladić na pragu velike životne pobjede
Vidi originalni članak

Uh, ne mogu pričati na mobitel. Baš sam odradio kemoterapiju. Bolje da mi to pismenim putem odradimo, lakše mi je iz kreveta - poručio nam je dobro raspoloženi Vasilije Sentivanac (17), Vukovarac koji je prošle godine u rujnu obolio od akutne leukemije.

Danas se nalazi u Zagrebu na KBC Rebro odakle nam se javio.

- Pri kraju sam terapija. Imam još dva mjeseca, doktori kažu da ne zaostajem sa terapijama i da sve ide po protokolu - otkrio nam je mladi Vukovarac.

'A kad sve ovo prođe, onda po - gasu!'

Vasilije, unatoč svojoj teškoj zdravstvenoj situaciji, nije klonuo duhom. 

- Baš sve ide super i samo čekam izaći iz bolnice i nastaviti s normalnim životom - kaže.

Normalan život za njega podrazumijeva povratak prijateljima, školovanju, izlascima i svojoj velikoj ljubavi, nogometu.

- Prvu godinu nakon što izađem iz bolnice bit ću pod lijekovima, ali malo po malo, počet ću i izlaziti. A kad sve prođe, onda gas po svemu! - osvaja optimizmom Vaske.

Ružna bolest stigla mu je početkom rujna 2016. godine. Nakon što je debitirao za seniore gradskog kluba Vuteks Sloge požalio se da ga boli grlo, pa je s ocem otišao na pregled. Već sutradan završio je na Rebru uz groznu dijagnozu.

'Znao sam da ću pobijediti bolest'

- Ma, otkako smo došli u Zagreb, ja sam znao da ću se izliječiti. Već se 15. dan potvrdilo da je ta bolest nestala u meni - počeo je Vaske pa nastavio:

- Bilo mi je žao odricanja od nogometa i treniranja. Pa i ta spoznaja da moram ležati u krevetu skoro cijelu godinu nije bila laka za prihvatiti.

Više od novčane potpore znači mu ona obična, ljudska i prijateljska. Bližnji mu dolaze u posjete redovno i on nije sam. Čak štoviše, ljubav prema sportu pomjera granice.

- Ne mogu mirovati, moram nešto raditi. Čim dobijem slobodnog vremena, iskoristim ga za treniranje. Radim sklekove i trbušnjake, hvatam malo formu - otkrio nam je Vasilije.

Terapije traju po 15 dana u komadu, zatim dobije pet dana odmora. Takvim danima stižu mu gosti u posjet, pa onda ponovno ispočetka u novi tjedan i novu borbu.

Ujedinio je Srbe i Hrvate u Vukovaru

Za njega su Vukovarci odigrali i humanitarnu utakmicu početkom prosinca prošle godine. Bio je to susret HNK Vukovara 1991 i  NK Vuteks Sloge kluba sa hrvatskim, odnosno srpskim prefiksom koji su inače sportski rivali, a rezultat je, dakako, bio u drugom planu.

- Vasilije je bio igrač NK Vuteks Sloge, a i prije je igrao za HNK Vukovar 1991. U akciju se se uključile škole i učenici pa je na utakmici bilo puno ljudi. Dugo tako nešto nije viđeno u Vukovaru - rekao nam je na dan velike akcije kapetan Vuteksa, Danijel Spasić.

On, baš kao i Vasilije, igrao je za obje gradske momčadi.

- Hrvati i Srbi slažu se super, što na treningu, što u privatnom životu. Gdje god sam igrao, nije bilo problema, čak naprotiv, mi se družimo i izlazimo - zaključio je Danijel.

Idi na 24sata

Komentari 16

  • ivana105_1 02.04.2017.

    Bravoooooo Vukovar!!

  • 02.04.2017.

    Hrvat sam i imam prijatelje srbe....zivio sam u Vukovaru i mogu reci da me srbi nikad nisu pljuvali sto sam hrvat a hrvati su me pljuvali sto se druzim sa srbima!!!Osim toga isti ti srbi(oko 30 god starosti),nisu pljackali i klali po Vukovaru...inace su to bili srbi iz srbije a bome i hrvati iz hrvatske....ali ok oko toga...nacionalnost nema veze s nicim....bitno je biti covjek...jer kad izadjes iz Hrvatske ili Srbije nitko te ne pita tko si i sta si....to samo kod nas ima....sada zivim daleko od Hrvatske i Vukovara i sretan sam kad sretnem nekog ko prica moj jezik(Hrvatski i Srpski)....a kad ga sretnem ga samo pitam odakle je i on mene i ne gledamo se prepreko....jos uzivamo sto smo se sreli....mrznja zbog nacinalizma je idiotluk...moje osobno misljenje.....

  • 02.04.2017.

    Ti si vec pobjednik jer tako razmisljas, samo pozitivno i nije bitno tko si jer jer u bolesti i smrti svi smo jednaki...bitno da si covjek i da si necije djete,a svako djete je samo djete....sretno i bez predaje utakmicu ces dobit...

Komentiraj...
Vidi sve komentare