Tuga i ponos miješaju se u Lisabonu. Tuga zbog ispadanja, a ponos zbog svega što je Dinamo napravio u Europi ove sezone.
Počelo je ljetne večeri u srpnju protiv Hapoela i trajalo do sredine ožujka. Dugih osam mjeseci, rekordnih 16 utakmica je Dinamo bio u Europi i zato naklon do poda. Bravo za sve što su napravili i igrači i trener Nenad Bjelica.
Ovo je uspjeh, rezultat o kojemu su generacije i generacije dinamovaca samo mogle sanjati. Da je bilo više sreće, da je Amer Gojak bio precizniji, Dinamo bi možda bio u četvrtfinalu. Samo je trebao ugurati loptu u prazan gol. Morao je to zabiti, baš morao...
I njemačko-turski sudac Deniz Aytekin desetak je odluka navukao za Benficu, svirao je prekršaj u napadu umjesto vjerojatnog penala. Svaka odluka koja je bila li-la je išla na stranu Benfice, a Petković je fauliran kod 0-0. Nije to Aytekin htio vidjeti.
Momci, znamo da vam je teško, bili ste na korak od četvrtfinala Europske lige, na korak od toga da dočekate travanj u Europi. Niste uspjeli, ali ste zato uspjeli u mnogim drugim stvarima. Ranije bi se u ovo vrijeme razmišljalo o ljetnim pripremama i početku nove sezone u Europi. Zaslužili ste pohvale za sve što ste napravili u Europskoj ligi.
Šteta, trebalo je u Zagrebu biti 2-0, 3-0, ali su promašeni ziceri. Sanjat će dinamovci promašaje Amera Gojaka. I onaj iz Zagreba i ovaj iz Lisabona. Tako je blizu bio Dinamo. Ali kad tuga barem malo prođe, shvatit će se koliko je velik ovo bio rezultat.
Europska sezona za čistu peticu.