Samo tri riječi - ne ponovilo se. Ovo što je EHF napravio rukometu na Europskom prvenstvu, ne radi se ako želiš da te svijet i navijači ozbiljno shvate. Mi smo ispali najveće žrtve jer, eto, znali smo raspored šest mjeseci unaprijed. Samo, pitanje je koga su od igrača i trenera pitali slažu li se s tim rasporedom. Nisu nikoga, naravno.
Nakon riječi kojima ih je počastio Dagur Sigurdsson neke će stvari promijeniti na sljedećem prvenstvu, ali neće nestati glavnina problema koja prati rukomet i ne da mu naprijed. EHF je otišao u širinu, sa 16 reprezentacija na 24, a trajanje ostavio na istom. Prije šest godina, zadnji Euro sa 16 reprezentacija trajao je 17 dana, koliko i ovaj Euro u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj s osam momčadi više. To nema veze s razumom.
Zaradili su oni koji su trebali i to je najvažnije u ovoj priči jer kao da je važno što Hrvatska i neke druge reprezentacije igraju dvije utakmice u 24 sata pa mora u autobus da bi stigla na polufinale, gdje su danima Danska i Njemačka, njihovi ljubimci.
Skandinavija, Njemačka, EHF i IHF. To je ljubav koja traje i trajat će. Eto, samo su oni sposobni organizirati na najvišoj razini i nitko drugi. Baš je tako poručio i šef EHF-a Michael Wiederer. Baš bi ga trebalo pitati kako mu je bilo u Hrvatskoj. Od Herninga, koji niti ima smještajne kapacitete niti je do toga gradića jednostavno doći na velikom natjecanju, a što je preduvjet, napravili su rukometni centar svijeta i Europe.
Njemačka je bila domaćin SP-a 2019. godine, EP-a 2024. godine, domaćin je sljedećeg SP-a dogodine, pa s Francuskom 2029. i EP-a 2032. godine. Danska je lani bila sudomaćin SP-a s nama i Norvežanima, ove godine na naše je mjesto uz skandinavski tandem ušla Švedska, za četiri godine Dancima će pripomoći Češka i Poljska, a 2031. na SP-u Norvežani i Island. To su samo natjecanja rukometaša.
Eto, valjda su i medalje zaslužili odmah. Suđenje? Vjerojatno nikad lošije. Suci su, uz VAR igrokaz, dobili i kamere na ušima da vidimo i mi kako to izgleda. Ali, šef je prezadovoljan. Da bismo riječ rekli...