Ožujak, 1981. Barcelona je pobijedila Hercules 6-0, a dva gola zabio je najbolji igrač Enrique Castro 'Quini', kojeg je Barca konačno uspjela dovesti. Tada 31 godišnji Quini bio je zvijezda Sporting Gijona i osvajač sedam Pichichi trofeja, koji se dodjeljuje najboljem strijelcu lige. Quini se nije dao, no kad je Sporting ispao u drugu ligu za 82 milijuna peseta stigao je u Barcu. I odmah postao najbolji igrač. No vratimo se utakmici protiv Herculesa.

Nakon utakmice Quini je napustio stadion i krenuo u zračnu luku El Prat po suprugu Mariju Neves i djecu. No nije stigao. Vidjevši da ga nema, a kako zna da nikad ne kasni, nazvala je njegove najbolje prijatelje, a potom i policiju. Nitko nije znao gdje je Quini. 

- Ispratio sam ga sa stadiona i rekao mi je da ide po tebe u zračnu luku - objasnio je Alexanco, koji je posljednji vidio Qunija. 

Otac Enrique i majka Elena plakali su sluteći najgore. No, u tom trenutku zazvonio je telefon.

- Quini je otet. Vratit ćemo ga za 11 dana, uz uvjet da priča ne bude nigdje objavljena - javio je muški glas s druge strane. 

Nekoliko minuta poslije, opet je zazvonio telefon.

- Vratit ćemo ga nakon što završi utakmica Atletico Madrid - Barcelona.

Španjolska u šoku

U tom trenutku Barcelona je bila vodeća na tablici, a morala je na Vicente Calderon bez najboljeg igrača. Quinija su, sad je već bilo svima jasno, oteli. Po izlasku sa stadiona dvojica naoružanih muškaraca ugurala su ga u kombi i odvezli u nepoznatom smjeru. Nitko na ulici nije vidio ništa. Ni čuo. Quini je bio legenda Španjolske, za reprezentaciju je nastupio na dva Svjetska prvenstva, 1978. u Argentini i 1982. u Španjolskoj i u 35 nastupa zabio osam golova. Cijela zemlja bila je u šoku. Solidarizirali su se čak i navijači ostalih klubova. 

Schuster bojkotirao dok ne oslobode Quinija

U Barceloni je nastao kaos, a drugi najbolji igrač Bernd Schuster odlučio je da neće igrati dok se Quini ne oslobodi. Za Barcu je to značio siguran poraz. Išli su na noge Atleticu bez, sad već dvojice najboljih igrača. Izgubili su 1-0 i tu je počeo krah. Nitko nije znao što je s Quinijem, Schuster je bio emocionalno shrvan, a Barcalona je morala igrati prvenstvo. U savezu im nisu dopustili da odgode utakmice dok ne saznaju što im je s najboljim igračem, nisu dozvolili ni da se prvenstvo prekine. Barca je u sljedeće tri utakmice osvojila samo bod i prvak je senzacionalno postao Real Sociedad.

No, vratimo se Quiniju. Kao u filmovima, roditelji i policija dežurali su uz telefon čekajući poziv otmičara. I dočekali su ga. 

- Točno 100 milijuna peseta prebacit ćete na ovaj račun u Švicarskoj banci. 

Zasjeda je upalila, a Quini ih nije želio tužiti

Španjolska i švicarska policija odmah su udružile snage i odlučile postaviti zasjedu. Naivni otmičari nekoliko dana poslije otišli su s tog računa podignuti milijun peseta. Na izlazu iz banke policija ih je uhitila i tražila da ih odvedu do Quinija. Najbolji igrač Barcelone bio je zarobljen u garaži u Zaragozi. Nisu ga tukli, mučili, niti ništa slično. Bio je neozlijeđen.

U siječnju 1982. počelo je i veliko suđenje, a otmičari su dobili po deset godina zatvora. Svaki. No Quini je odustao od tužbe! Nije htio tužiti otmičare jer je tvrdio da mu nisu ništa napravili i da pet milijuna peseta, koliko je trebao dobiti zbog duševne boli, nema temelja. Pretpostavlja se da je razvio Stockholmski sindrom, pojavu kada žrtva razvije emocionalnu vezu s otmičarima. Naziv je dobio po događaju koji se zbio u Stockholmu 1973. godine kada su se žrtve emocionalno vezale za pljačkaše banke. Naime dvojica naoružanih pljačkaša su u razdoblju od pet dana držali četvoricu zaposlenika kao taoce. Tijekom tog vremena žrtve su se dobro upoznale s pljačkašima, a po završetku talačke krize su bili toliko emocionalno povezani da su čak i stali u njihovu obranu.

Danas, Quinija više nema. Preminuo je od srčanog udara u 68. godini, a od njega su se oprostili svi navjeći igrači Barcelone. Leo Messi, Xavi, Iniesta, a oprostio se i Alen Halilović, koji je također igrao u Sporting Gijonu, klubu čiji je Quini dres nosio 12 godina i u 381 utakmicu zabio 214 golova.

- Učitelju, ne mogu opisati kakvu tugu osjećam. Nemam dovoljno riječi zahvalnosti za sve što si učinio za mene. Dok sam bio u Sportingu uvijek si se brinuo o meni, učio me dobrim stvarima. Nikad te neću zaboraviti - napisao je Alen Halilović.