Jednog običnog dana u Maksimirskoj 128 Dinamo je predstavio Alieua Darboa. Za Gambijaca se govorilo da je veliki potencijal, s iskustvom iz Premiershipa, kad ono - najobičniji prevarant. Wigan u kojem je rekao da je igrao nije imao pojma tko je on.
Taj isti Darbo je izblijedio iz pamćenja svih navijača Dinama, koji ni sami nisu sigurni je li sve bio loš san. Procjene poput tih, koje na kraju ispadnu jako skupe, česta su pojava u HNL-u.
Bivši trener Hajduka Igor Tudor u ljeto 2014. je samo iz njemu poznatog razloga odlučio dovesti Joa iz Istre. Možemo samo zamisliti sreću na licu Igora Pamića kad su ga iz Hajduka nazvali i tražili igrača koji je dva mjeseca prije nožem prijetio suigračima. Klub je napustio nakon 40 dana.
U nešto svježijem pamćenju navijačima Hajduka je i Manuel Arteaga. Napadač iz Venezuele se ponašao kao da ga je netko puškom tjerao da dođe u Split, gdje nije pokazivao nikakav trud, i Hajduk je napustio nakon 50 odigranih minuta.
Ukrajinac Artem Radčenko slovio je kao veliki talent, da bi na kraju izazvao prometnu s 3,3 promila. U Dinamu su, čini se, shvatili da Machado ne vrijedi šest milijuna kuna godišnje, kad Moro i Gojak kraj njega izgledaju kao Scholes i Iniesta.
Od “modrih” pamtimo i Jensa Nowotnyja, koji je u Zagreb došao star i ozlijeđen, Cleytona kojeg je Bruno Marić zamijenio za dostavljača pizze...
Najveći Dinamovi promašaji u povijesti
HAJDUK (4-4-2)
Ranilović - James Dens, Inoha, Miličević, Memolla - Radčenko, Bulku, Maganto, Illuridze - Arteaga, Jo
DINAMO (4-3-3)
Migliore - Matel, Lee Addy, Taravel, Carlos - Darbo, Machado, Cleyton - Carrasco, Husejinović, Wilson Eduardo