Petra Martić osvojila je prvi turnir u karijeri! Treći pokušaj, treće finale bilo je dovoljno za neopisivo slavlje hrvatske teniske heroine, koja je sa 1-6, 6-4, 6-1 pobijedila češku tenisačicu Marketu Vondrousovu u finalu WTA Istanbula.
Martić je s 28 godina stigla do uspjeha karijere, a premda ju život nije mazio na kraju uvijek dođe do one - sve se vraća, sve se plaća.
- Ostala je bez oca kad joj je bilo samo pet godina. Bio je to jako težak udarac za nju jer su bili vrlo vezani, nerazdvojni. Svaki trenutak bili su zajedno. Još i danas se od toga nije oporavila. I sama je rekla da mečeve igra za oca - rekla nam je Petrina mama Sandra u razgovoru prije dvije godine.
Sedam godina nakon prvog finala Martić je konačno stigla do toliko željenog naslova. Jedno je sigurno, odustajanje nije u njezinoj naravi.
- Moja kći je velik borac, nikad ne odustaje, a ja joj samo želim da je konačno zaobiđu ozljede. Svaki put kad počne dobro igrati i stignu rezultati, dogodi se neka ozljeda - nastavila je mama Sandra, koja je velika podrška Petri u najtežim danima.
Petra je u tekućoj godini slavila u 12 od 18 mečeva. A kad je gubila, gubila je od najboljih svjetskih tenisačica poput Caroline Wozniacki, Karoline Pliškove, Sloane Stephens...
- Kad joj je otac preminuo, sav novac koji sam imala dala sam za njezin tenis. Bilo je jako teških dana, no kad je s 13 godina potpisala prve ugovore, postalo je lakše. U tim godinama nekako smo se međusobno gurale i pomagale - kaže Sandra, koja je bila rukometašica.
- Željela sam da i Petra zaigra rukomet, no ona mi je odgovorila da nema šanse jer vidi mene, koju stalno nešto boli - nasmijala se mama Martić.
- Da je zaigrala rukomet, sigurno bi bila odlična, sigurno i reprezentativka - dodala je.
Petra je po kući nosila stari očev reket te je s 4-5 godina počela trenirati tenis.
- S tih 4-5 godina nije promašila lopticu, bila je nevjerojatna. Ima jaku glavu, recimo, nije praznovjerna, nema nikakav ritual - istaknula je mama.
Kad je imala osam godina, Petra je bila sva u tenisu.
- Imala je papigu, koju je nazvala Patrik, po tenisaču Rafteru. Njega je voljela. Uzor joj je i Mirjana Lučić-Baroni, divi joj se s obzirom na to što je sve prošla u životu.
Mama Sandra dobro zna što će njenu kćer obradovati kad se vrati kući s turnira.
- Obožava janjetinu. Nekad je voljela tjesteninu, no prestala ju je jesti zbog glutena.