Od 129 država koje su obuhvaćene u istraživanje nijedna nije u potpunosti dosegla obećanje o ravnopravnosti spolova, objavila je lani nevladina organizacija Equal Mesures 2030 koja svake godine objavljuje izvješće u kojem prati ostvarivanje 17 održivih razvojnih ciljeva među kojima upravo i ravnopravnost spolova.
Nizozemska, Finska, Švedska i Norveška, primjerice, najbrže se bliže ka tom obećanju u kojem se traži, između ostalog, otklanjanje diskriminacije i nasilja nad ženama.
Zahvatilo je to sve pore našeg društva, tako i onu sportsku. Tema je to o kojoj će same sportašice pričati s knedlom u grlu ili uopće neće pričati. A neke hoće potpuno otvoreno, kako bi i trebale da se problemi, koji se nikad neće iskorijeniti, barem smanje.
Hrvatska tenisačica Mariana Dražić jedna je od onih koja je, nažalost, iskusila i tu stranu diskriminacije, ali - istoga spola. Makaranka, koja traži svoje mjesto pod teniskim suncem (WTA 629), nije se ustručavala podijeliti svoju priču.
- Bila sam na turniru s prijateljicom i s njom dijelila sobu, kako to ide zbog troškova. Međutim, tijekom turnira otkrila sam da dosta igračica voli isti spol što je bilo u slučaju moje prijateljice. Ja sam to odobravala i nisam imala ništa protiv toga, ali ušla sam, ne znajući, u ljubavni trokut jer je moja prijateljica išla praviti ljubomornom svoju bivšu curu koja je na taj turnir došla s novom curom - započela je kći nekadašnjeg hajdukovca Darka Dražića.
- U lobiju hotela, primjerice, jedna me je djevojka dodirivala po koljenu, po kosi, sjedila na meni, što je meni bilo neugodno i rekla sam joj da to ne radi. Ispalo je kasnije veće s*anje jer su se sve te lezbijke udružile protiv mene.
Pa krenule u "napad".
- Kad sam igrala svoj meč, njih 15 iz ljubomore je došlo na tribine i navijalo protiv mene, pljeskalo, glasno pričalo. Bilo mi je stvarno neugodno i uzela sam sobu samo za sebe. Imala sam i psihički slom.
Nažalost, ni prva ni zadnja premda je tenis jedan od rijetkih sportova u kojem su se tenisačice izborile za ravnopravnost financijske prirode. Međutim, ima tu svakakvih zakulisnih "igara"...
- U teniskim se krugovima sve brzo dozna, pa tako i da dosta igračica, kako bi si osigurale lakši put prema uspjehu, spavaju s direktorima nekih turnira ili se prave da su njihove djevojke, pa im osiguraju pozivnicu ili daju besplatan smještaj, što je gnjusno. Meni, srećom, takve ponude nisu stigle.
Jesu, pak, one za promjenu državljanstva. Mariana je početkom godine definitivno odlučila, zbog nepozivanja u Fed Cup reprezentaciju, promijeniti stijeg. Kakva je situacija dva mjeseca kasnije?
- I dalje su dvije ponude na stolu, ali još ništa nije sigurno. Bila sam u Njemačkoj 7 godina, mogla sam uzeti državljanstvo, ali nisam htjela budući da mi je bio san igrati za Hrvatsku. Sad mi je žao jer ima dosta cura koje su prešle pod njemačku zastavu i imaju pokrivene troškove. Čak i u Srbiji, a kod nas nikad.