Dinamo nije pogriješio kao Ben Affleck u filmu o direktorskoj ajkuli koja ostane bez posla. The Company Man, kod nas prevedeno Direktori na cesti. Čovjek je ostao bez urnebesne plaće na koju je navikao, a s kreditom na leđima opirao se prodaji Porschea, kuće, navikao je i na golf u klubu u kojem se plaća masna članarina. Najbolje bi bilo da je odmah sve to prodao i prilagodio se na novu stvarnost.
Bjelica je Dinamov Porsche, Dinamova velika kuća. U situaciji u kojoj je danas kugla zemaljska jedino razumno je dogovoriti s Bjelicom manju plaću, ili ga prodati, ili se sporazumno razići. Naravno, ne odnosi se samo na Bjelicu, nego i na igrače. I tu je sad samo pitanje tko ima kakav izlaz, to jest tko već danas može pronaći poslodavca koji će ga plaćati više ili jednako, a kome se bolje dogovoriti s Dinamom makar to značilo pristati na uvjete koje nudi Mamić. Svejedno je nazvao igrača ili trenera Zdravko ili sa Zoranom sjeo za stol. Zapravo, nebitno je kako se preziva – tržište, zakon ponude i potražnje.
Šteta je što Dinamo, ako već ne i igrače, bar Bjelicu nije tretirao kako, uvjerio sam se na svoje oči i s vremena na vrijeme to spominjem, zaslužne, i ne samo zaslužne, tretira Celtic. U godišnjaku su dok su živi. Starčići koji su nekad igrali za Celtic daju više autograma nego osrednji današnji igrači, poneki više i od aktualnih zvijezda. Bjelica nije starčić, ali fakat ne mora ostariti da bi ga se tretiralo kao osamdesetgodišnjeg senatora. Dok bi mnogi mogli proživjeti pedeset godina, a ne dočekati rezultate i osjećaj odlaska na Maksimir kao gospodin gledatelj, gospodin navijač kluba čiji uspjeh nije što duže držati nulu. Šteta Šahtara, ali tugovati zbog ispuštanja vodstva i prolaska dalje zapravo je bila povlastica.
Svi koji se iole kuže u ekonomiju znali su da je rastanak neizbježan. Nažalost, svi koji se iole kuže u Dinamo slutili su da će, najblaže rečeno, Dinamu faliti stila.
Neno, vidiš i sam kako je, jesi li dovoljno lud da ostaneš u Dinamu za X love? Nisi. OK, da dogovorimo lovu za rastanak. Ruka ruci, pa pred novinare. Tako je trebalo. A onda na razgovore s igračima.