To je to što me zanima!

Rukometna bolnica 'kauboja': Ima li itko zdrav za Poljsku?

IZBORNIK IZVAN SEBE Svakodnevni ritual mi je nazvati Balića i prijaviti tko je ozlijeđen. Križam dane na kalendaru i mislim si: ‘Majko mila, što ću sad’, kaže
Vidi originalni članak

Duvnjak na sredini, Slišković lijevo, Kopljar desno. Tako bi nekako trebala izgledati hrvatska vanjska linija u Poljskoj. I Karačić kao prva alternacija. Dobro zvuči? Da, ali postoji jedna “kvaka”... Svi oni su ozlijeđeni. Svi do jednoga!

Do početka EP-a ostala su još samo dva dana, jako malo vremena za liječenje rana. A ima ih koliko hoćeš... Domagoja Duvnjaka muči skočni zglob, Marka Kopljara i Igora Karačića koljeno, Ivan Slišković ima problema sa ramenom. I to nije sve. Muči se s ozljedom i Ilija Brozović, Marino Marić ima problema s preponama, još od ranije nema Pavlovića i Vuglača, pa još i Stepančića... Nema što, bolnica puna “kauboja”.

U Poljsku ide 17 igrača

- Mi igrače moramo istovremeno liječiti i trenirati. Morao bi stisnuti, udariti malo jači ritam, a umjesto toga mi je ritual da svaki dan nazovem Ivana Balića i prijavim tko je ozlijeđen - požalio se izbornik Željko Babić i nastavio:

- Doktori, logično, u takvoj situaciji kažu da igrač mora na poštedu, a ja samo križam dane na kalendaru i mislim si: ‘Majko mila, što ću sad’. Duvnjaka i Kopljara u klubu nisu liječili, igrali su pod blokadama i nikoga tamo, naravno, nije bilo briga za Hrvatsku.

Svi ovi ozlijeđeni igrat će na EP-u, unatoč svim problemima, no pitanje je koliko će moći. Najviše upitnika je oko Igora Karačića, njegovo koljeno je veliki problem. Zato će izbornik Babić danas na put u Poljsku povesti 17 igrača, pa odlučiti tko je taj jedan prekobrojan u posljednjem trenutku.

Možemo odmah ispasti

- Može se dogoditi da igramo u finalu, a možemo i ispasti u prvom krugu - ispalio je Zoran Gobac i dodao:

- Ne idemo mi u Poljsku turistički, ali u posljednjih 10-ak godina nismo bili u ovako lošoj situaciji uoči turnira zbog svih tih ozljeda, nepripremljenosti... No Savez ne živi od jednog natjecanja, imamo cilj i plan, a konačni rezultat trebao bi se vidjeti na EP-u u Hrvatskoj 2018. Ovaj put moramo više vjerovati u srce i želju nego u išta drugo.

Godinama smo u ovo doba godine sanjali o rukometnim zlatima i medaljama, ali slika se polako promijenila. I svjesni su toga svi u reprezentaciji, zato i traže strpljenje, toleranciju... I djeluju, kako je netko zgodno primijetio, kao da su već ispali.

- Sve loše što se dogodi moja je krivica. Ni igrači, ni ljudi koji su me birali neće biti krivi ni za što, samo ja - ponavljao je izbornik Babić, a šef Zoran Gobac se uključio:

- Ma daj, nisi ti ništa kriv...

Nikad tiše na Euro...

Doista, netko neupućen rekao bi da je prvenstvo već gotovo. Još od onog slavnog Portugala 2003. godine ni na jedan turnir nije se išlo tiše, skromnije, s manje velikih i bombastičnih najava. Tko zna, možda je to i dobar znak...

Idi na 24sata

Komentari 37

  • ja1987 13.01.2016.

    skočni zglob,neka se nauči pucati kao Balić pa nece morati skakati.

  • ja1987 13.01.2016.

    kaubojima je prozvana jedna druga generacija.ovi ne zasluzuju taj nadimak.

  • ja1987 13.01.2016.

    ma njima se uopće ne igra foliraju,kad god je neko prvenstvo ove balerine ozlijedene.

Komentiraj...
Vidi sve komentare