Nije bilo lagano raditi film s Ćirom. Kad sam ga prvi put pitao, rekao je ne. Potom je bio odriješit i rekao da ga snimimo kada umre. I onda, kad sam ga u Zagrebu šesti put pitao, pristao je, ispričao je Sabahudin Topalbećirević, poznati bosanskohercegovački sportski komentator te autor filma o Ćirinom životu.
POGLEDAJTE VIDEO
Film su napravili Sport Klub i Simposar Sarajevo, a sve pod ravnanjem popularnog Bahe koji se s Ćirom zna još od 1983. godine.
- Godinu ranije Dinamo je bio prvak Jugoslavije, sjećam se da je Maksimir uvijek bio pun. I 1983. na Maksimiru igraju finale Dinamo i Sarajevo čiji sam veliki navijač i Dinamo nas dobije golovima Kranjčara i Cerina. Imao sam 17 godina i galamio s tribina prema Ćiri i plakao. Na kraju je taj isti Ćiro meni prišao, zagrlio me i poljubio. Upoznali smo se i tu je počela naša priča.
Zagrebačka premijera filma održala se u četvrtak u Kaptol Boutique Cinema, a nakon toga ćemo ga moći gledati na SportKlubu, koji će emitirati i serijal od sedam nastavaka. Prvi će biti na Ćirin rođendan, 10. veljače.
Na premijeru su stigli i Džemal Mustedanagić, jedini od Dinamove generacije 1982. Zatim Stipe Pletikosa, predsjednik Zagrebačkog nogometnog saveza Tomislav Svetina, Branko Mikša, Bruno Marić, Dejan Lovren, Vedran Ćorluka, Ivan Cvjetković, Dario i Roko Šimić, Joško Jeličić, Dinamova delegacija, Ratko Rudić, predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac, politicari Zdravko Marić i Miro Kovač... Uz Šimića, od Vatrenih 1998. bili su i Štimac, Asanović, Šuker i Jurčić, dok kapetana Zvonimira Bobana nije bilo ni u filmu.
Poziv su dobili više-manje svi iz tih velikih Ćirinih generacija, a Boban se ispričao obvezama u Fifi, zbog kojih nije u Hrvatskoj. Iako ostaje neobično da se nije našao ni među sugovornicima u filmu, u kojem je Aljoša Asanović i zaplakao...
Bivši i aktualni predsjednici HNS-a Davor Šuker i Marijan Kustić srdačno su se izgrlili...
- Imamo 30-ak sugovornika, većinu "vatrenih". Do nekih nisam mogao doći, neki nisu željeli. Oduševio me Davor Šuker koji tako voli Ćiru, nikad ga nisam vidio raspoloženijeg, a Vlaović me oduševio iskrenošću. U isto ga je vrijeme volio i mrzio. Džeko je rekao da ga voli, a Ćiro misli da ga mrzi - priča Baho.
- Oduševljen sam zbog emocija koje sam uspio izvući iz Ćire. Ne znam jeste li ikada vidjeli kako Ćiro plače, a vidjet ćete u filmu. Naglasak je na njegovo teško odrastanje te dvije glavne stvari, reprezentaciju i Dinamo. Grijeh je bio izbaciti ijednu riječ, pa smo, uz film koji traje 85 minuta, u procesu montiranja serijala od sedam epizoda po 40 minuta. Drago mi je da smo uspjeli učiniti sve dok Ćiro nije saznao da mu se bolest vratila.
Ćiro je, pak, rekao:
- Godina 1982. mi je bila najvažnija pa dugo, dugo ništa i onda 1998. Bio sam protiv filma i važnijih ljudi, ali Bahu dugo poznajem pa me nagovorio. Plakao sam kad sam prvi put gledao film, ali u mojim godinama ljudi lako zaplaču.
Potom se obratio i nakon filma i naglasio:
- Dvije godine sam ga odijao i onda sam shvatio da idem kraju i rekao mu: “Baho, daj prije nego što kihnem da napravimo taj film". Najveća hvala mojim igračima, koji su bili velikani nogometa i gospoda koji su predstavljali svoju domovinu. Neke sam morao natjerati, ali ti su bili rijetki - govorio je i opet naglasio da mu je uvijek najvažnija bila publika:
- Fali mi da mi viču "Ćiro, pederu", ti ni ne znaju da mi daju kompliment, tako sam ja to sebi interpretirao. Tako izbjegavate konflikte i sukobe.
Na kraju je zavapio:
- Moja je molba da ne žalite za mnom, meni su dani odbrojani, a na nebu đavoli vode protiv anđela 3-1, a ja dolazim i sredit ćemo đavole, j**t ćemo im mater!
Među gostima je bio, kako smo i spomenuli, Dejan Lovren.
- Već sam razgovarao s nekima koji su pogledali film, kažu da su pale i suze. Ćiro je započeo ovu našu priču 98., toliko je toga ostvario u ime Hrvatske i s razlogom je trener svih trenera.
Predsjednik HNS-a Marijan Kustić dao je Ćiri dres s brojom 72, koliko je puta i vodio reprezentaciju.
- Kad sam u filmu vidio Asanovićeve suze, i u meni su izazvale emocije, bilo mi je teško. Kad se sjetim 1996. i ‘98., da mi je netko rekao da ću danas sjediti tu s Ćirom, rekao bih da ću prije dobiti jackpot. Na Skupštini 22.12. imenovat ćemo ga počasnim izbornikom.
Aktualni, pak, Zlatko Dalić, kaže:
- I da osvojim zlato u Kataru, Ćiro ostaje trener svih trenera. Šefe, hvala puno, ponisan sam što ste moj mentor. Vi ste bili naš motiv i inspiracija u Rusiji, govorili ste od prvog dana da ćemo biti u finalu. I vaša je zasluga za srebro velika - rekao je Dalić i uručio repliku srebrne medalje iz Moskve na kojoj piše “Treneru svih trenera Miroslavu Ćiri Blaževiću”.