Trebala bi u liječničkim knjigama biti poseban opis pod imenom navijač hrvatske košarkaške reprezentacije. Vjerojatno ste prepoznali najčešće simptome.

Očituju se u: "Nikad više!" u rujnu, "Dobar je ovaj mali" u studenom, "Bogdanović bi trebao na All-Star" u siječnju, "Izborili smo Euroligu" u ožujku, "Imamo xy predstavnika na Final Fouru" u svibnju, "On je izbornik, to je najbolje rješenje" u lipnju, pa onda i "Gazimo sve na pripremama, idemo po medalju ovaj put!" u srpnju i kolovozu. Petoricu košarkaških mazohista pronašli smo na tribinama stadiona Pierre Mauroy u Lilleu, radi se o Vicku, Tomislavu, Franu, Brunu i Ivanu, a to što poimence nabrajamo sve hrvatske navijače dovoljno govori koliko smo nisko pali.

- Ma mi sigurno idemo i na sljedeće natjecanje. Bili smo u Sloveniji prije dvije godine, došli smo ovdje i ići ćemo i dalje uz reprezentaciju. Sad čekamo Dragana Bendera da stasa - kaže nam Vicko, uz napomenu kako je društvo skupljeno sa svih krajeva Hrvatske, ali svi studiraju u Zagrebu.

- Idemo za Pariz, plan je bio da se vratimo na četvrtfinale sa Srbijom, ali... Jel' treba uopće išta komentirat!? - pitao je Tomislav, pa nastavio:

- Dobra je vijest što nećemo imati internet pri ruci, nego samo u nekom fast-foodu, pa nećemo morati čitati sve o ovoj katastrofi.

Katastrofa je, naravno, težak poraz od Češke u osmini finala.

- Pali smo bez ispaljenog metka. Ali valjda će sad otići svi mlohavci, pa da se s mlađima barem potučemo na idućim natjecanjima. Jedino je Rok Stipčević super lik, on nas je jedini došao pozdraviti nakon utakmice, ostali su samo onako dignuli ruku - razočaran je Vicko, što je i razumljivo poslije tisuća prijeđenih kilometara.

Usporedbe radi, Marco Belinelli kao velika NBA zvijezda imao je strpljenja za slikanje s 50-ak talijanskih navijača samo koji sat poslije našeg debakla. Kad već spominjemo deset puta više talijanskih navijača, našu grupicu zaboljelo je što je u Lilleu bilo i stostruko više navijača Srbije.

- Oni imaju pokriće, imaju rezultate, pa je to razumljivo. Ali ne znam kako bih podnio da smo opet izgubili od njih, Čilić i vaterpolisti već su me doveli na rub - mahnuo je glavom Vicko.

Ali, eto, za utjehu mu ostaje što smo barem izbjegli Srbiju u četvrtfinalu... Prije utakmica u Lilleu, mladići su pogledali i svih pet utakmica Hrvatske u Zagrebu.

- Muka mi je jer ni u Areni nije bilo previše navijača. Da smo im tad dali pravu podršku, sigurno bi se izbjeglo ono protiv Gruzije, a umjesto toga, baš kad bi se mi probudili i digli atmosferu, ovi s razglasa raspale Pitbulla ili nešto slično i ubiju nas - razočaran je Tomislav, dok je Fran rekao da nije ni mogla biti bolja podrška u odabranoj sredini.

- Pa zna se gdje je košarkaška publika u Hrvatskoj - zaključio je.

Nažalost, zna se i gdje će biti nastavi li reprezentacija s ovakvim nastupima.