Iako je fizički nešto slabije pokretan zbog amputirane noge koju je zamijenila proteza, Stanko Poklepović je i dalje iznimno bistar, i rado priča o svemu, a najviše, naravno, o nogometu. Popularni šjor Špaco, koji je u prošlosti svojim humorom znao nasmijati mnoge, našalio se i na svoj račun kad smo ga nazvali zbog rođendana i zaželjeli mu još puno godina i zdravlja.
- Hvala vam na čestitkama i lijepim željama, lijepo je da ste me se sjetili. Zdravlje me služi, ali ne onako kako bih želio. Teško se krećem, imam protezu, ali malo mi je nezgrapna, teška, tako da se lakše snalazim sa štakama. Trebao bih vježbati, ali mi se baš i ne da, malo sam lijen - priznao je šjor Stanko i dodao:
- Da se izrazim slikovito, malo sam više Baka Slišković nego Zlatko Vujović. Nisam baš raspoložen za vježbu i trening.
Najviše mu je žao što ne može do Poljuda.
- Ma možda bih i mogao sa štakama, ali ne želim da me ljudi ovako cotavoga vide. Treba mi još malo vremena da se priviknem na protezu, da mogu prošetati i bez štaka. A baš bih volio pogledati neku utakmicu, pogotovo u nedjelju protiv Dinama.
Za koji dan, kad malo otopli, šjor Stanko će se iz splitskoga stana preseliti na svoj Brač, gdje će mu biti kud i kamo lakše vježbati kretanje u dvorištu kuće. A onda će, nada se, i do Poljuda.
- Pratim nogomet na televiziji, ali nije to isto kao u živo, ne vidi se baš sve što bih želio, ne vidi se ta dubina i širina. Moram reći da mi se i ne sviđa ono što vidim, nogomet je atrofirao, nezadovoljan sam i ljutit što te igre nisu bolje, što nema tečnosti igre, kombinacija, čistoće... Malo se trenera upušta u razvoj nogometa i tehnike, sve je u nekoj grupi, mrvljenje igre u malo prostora... Ne znam koliko treneri uopće razmišljaju kako osmisliti vježbe da bi igrači znali izaći iz prostora gdje se nagurala velika grupa igrača, kako okrenuti stranu i prebaciti igru gdje su u prednosti. To se može samo vježbom. Možda netko to vidi, ali ja to ne vidim... Ni kod Hajduka, a ni kod ostalih klubova.
I ma koliko pokušavali okrenuti priču, šjor Stanko se uvijek vraća na nogomet. Pa i na SP u Rusiji, gdje od Hrvatske očekuje više nego na dosadašnjim natjecanjima. Prije svega zbog izbornika Dalića.
- Po meni je Dalić dobar trener i treba mu dati podršku. Ne vidim tko bi mogao to raditi bolje od njega. Prošao je Hajdukovu školu, ima znanja, ima i igračkog i trenerskog iskustva, ovladao je igračima, i mogao bi biti dobar ako ne bude imao previše oponenata. On je ustrajan i karakteran dečko, ali znate kako je kod nas, uvijek netko gura nekoga drugoga.
Iako je očekivao Dalićev poziv, šjor Stanko nije razočaran što ga izbornik nije nazvao nakon imenovanja.
- Nije se javio, ali nema veze. Prošlo je moje vrijeme, iako ja o njemu intenzivno razmišljam, i mogao bih mu dati pokoji koristan savjet.
Šjor Stanku smo zaželjeli sve ono što bi on zaželio sam sebi.
- Zdravlje je osnovno, kad si zdrav, možeš napraviti što god želiš, a kad nisi, onda je to problem. Jedina želja mi je da budem zdrav, da mogu brinuti o sebi. Nadam se da ću uskoro ponovno hodati i voziti automobil, a onda mogu bilo gdje. Pa i na Poljud, na utakmicu.
Šjor Stanko, sretan vam rođendan i vidimo se uskoro na Poljudu.