Dvije sam se godine mučio. Prije Zimskih olimpijskih igara u Sočiju sam bio bolestan, prošlu sezonu sam propustio zbog bolesti i nikako mi nije bilo lako svih ovih mjeseci, rekao je Jakov Fak nakon ostvarenog najvećeg uspjeha u karijeri.
Osvojio je olimpijsko biatlonsko srebro što je prva slovenska medalja u Pyeongchangu. Sreći nema kraja, pogotovo ako se zna kakve je muke Jakov prolazio posljednjih godina.
- Ma kao da sam u bajci, kao da sanjam. I sami povratak natjecanjima nakon te bolesti za mene je velika pobjeda. No uslijedili su dobri rezultati, a sada i ova medalja - priča Fak.
A koliko ovaj sjajni sportaš ima pehova u karijeri otkriva i podatak da je 2011. godine zbog ozeblina umalo ostao bez kažiprsta desne ruke, pucačkog prsta bez kojeg bi vjerojatno morao završiti karijeru. A taj prst danas ga je slušao besprijekorno. Vremenski uvjeti napokon su bili pogodniji za Faka i njegov ozlijeđeni prst s kojim se mučio u prve dvije utrke kad je bilo 20 stupnjeva ispod nule. Pogodio je svih 20 meta i u kombinaciji s odličnim trčanjem dojurio do najveće medalje u karijeri.
- Kao dijete gledao sam olimpijske igre i svjetska prvenstva. Želio sam postati profesionalni sportaš, a postao sam i olimpijac. Medalja na Igrama je kruna svega, pogotovo jer sam bio bolestan prošle godine (virusna upala pluća). Bio sam jako zabrinut, bojao sam se da mi tijelo neće izdržati. Ali je, izdržalo je i imam olimpijsko srebro - ponosno je istaknuo hrvatski biatlonac iz Mrkoplja sa slovenskom putovnicom.