Svjetsko zlato i tri europska zlata u brazilskom jiu-jitsuu, višestruka prvakinja Hrvatske u boksu, boksačka osvajačica bronce na Kupu nacija, prvakinja svijeta u grapplingu, zlato na prvenstvu svijeta u amaterskom MMA-u samo su neki od uspjeha mlade Đakovčanke Adriane Vuković (21). Još uvijek studentica na putu je osvajanja svega što se u borilačkim vještinama da osvojiti. Zovu je najvećom hrvatskom perspektivom u slobodnoj borbi (MMA), a brazilski jiu-jitsu bio joj je prva ljubav.
- To je jedino što volim. Inače studiram online KIF u Splitu, ali volim trenirati. Trenutno sam u Zagrebu i u doba korone treniram barem ovu bazičnu pripremu, kondiciju, rad s utezima - govori nam mlada hrvatska nada.
POGLEDAJTE VIDEO:
Trenirali su ju Zahabi i St. Pierre
Adriana živi sama od svoje 15. godine. Iz malenog Đakova preselila se na zagrebačku Trešnjevku. Već s 14 ju je prepoznala naša boksačka reprezentacija, a paralelno je odlazila i u Kanadu na treninge kod jednog od najboljih trenera Firasa Zahabija.
- Otkad sam se preselila u Zagreb s 15 godina, odlazila sam u Kanadu, Montreal, trenirati u Tristar gymu s trenerom Firasom Zahabijem do svoje 19. godine - rekla nam je mlada borkinja. U Kanadi je upoznala i Georgesa St. Pierra koji joj je, kaže, dao puno savjeta.
- Trenirala sam s njim, dao mi je dosta korisnih savjeta. Vrhunski je sportaš i svaki se borac može ugledati na njega. On nam je barem jednom tjedno vodio treninge, tako da sam puno trenirala s njim - prisjetila se.
'Nakon pobjede jedem što god poželim'
- Nemam posebne proslave nakon pobjeda jer ne izlazim van po klubovima niti me to privlači. Nakon pobjeda volim biti doma s obitelji i dečkom. Nakon borbi i skidanja kila je jasno da me određena hrana više privlači, tako da se volim opustiti i jesti što god poželim narednih nekoliko dana ili tjedana - nasmijala se mlada Đakovčanka.
Prije meča, kaže, nema nikakve posebne rituale.
- Pomolim se, nemam posebnu misao kada stanem pred protivnicu, ponavljam si samo da znam da je to sport, ta osoba je došla pobijediti i ozlijediti mene, tako da ću se pobrinuti da to ne dopustim, već da ja pobijedim, da ostanem smirena, razmišljam, ne dopustim da me ponese osjećaj i atmosfera, i to je to otprilike.
Nakon Kanade ide u Ameriku
- I dalje ću odlaziti preko oceana, u Ameriku, na pripreme za mečeve. Trebala sam već biti tamo u kampovima, ali me omela korona, a trebala sam se boriti 25. travnja. Potpisala sam za Invictu, to je UFC-ova organizacija u kojoj su se žene borile prije nego što su smjele u UFC. Imala sam problem s pronalaskom protivnice, a onda i s radnom vizom koja je potrebna uz turističku jer je to sport od kojeg se zarađuje pa zbog poreza i svega... - pojašnjava Adriana, koja se do sada borila u kategoriji do 56 kilograma, ali će se u budućnosti boriti u onoj do 52.
- Protivnice nisam mogla naći jer sam imala 0-0 score (kada sam još bila u Invicti), a oni nisu htjeli uzeti bilo koga s 0-0 samo da se bori sa mnom, a cure s boljim rezultatom se ne žele boriti da ne bi izgubile od nekoga kao što sam ja. S druge strane, ako se ja borim prvi puta s nekom curom koja ima mečeva, drugi puta moram s nekom od 15, a to je puno stepenica preskočenih. Sada već imam dva profesionalna meča u MMA-u i dvije pobjede, organizacija je bila Fight Nation Championship, a treći događaj je trebao biti 25. travnja u Domu sportova, ali je prolongiran zbog korona virusa. Kada budem imala i treći, bit će lakše pronaći protivnicu. Više nitko neće moći bježati, haha - uzbuđeno nam je rekla mlada borkinja.
Ozljede mi ne smetaju, ali se volim uređivati
Komentara na njeno bavljenje borilačkim vještinama, kaže, ima i pozitivnih i negativnih, ali ona ovaj sport voli i bori se zbog sebe.
- Treniram dva puta dnevno. Treniram i borim se zbog sebe. To sam ja. Ne obazirem se na negativne komentare, a pozitivni me ohrabruju i guraju naprijed. U ovakvom sportu su ozlijede neminovne, ali ih se ne bojim. Radim sve kako bih ih spriječila, a ako ih imam, onda radim sve da ih što brže saniram - kaže.
Osim rezultatima, Adriana plijeni i lijepim izgledom.
- Što se samog izgleda tiče, djevojka sam i imam 21 godinu, stoga je normalno da se brinem o sebi, njegujem tijelo, lice i kosu, kao što bi svaka žena trebala, ali nisam jedna od onih djevojaka koja misli kako je izgled najbitniji jer ja planiram ostvariti karijeru, tako da ne težim tome da mi izgled bude jedini, ili jedan od najbitnijih aduta. Tako da se previše ne obazirem na to što par puta imam slomljen nos ili što imam veće mišiće na rukama nego "normalne" djevojke, haha.
U vezi s hrvačem
Adirana je i ljubav van ringa našla u 'svom fahu'. Naime, njen je dečko Dominik Etlinger (28), jedan od naših najboljih hrvača.
- Da, on 2021. godine ima kvalifikacije za Olimpijske igre i nadamo se da će se plasirati. U vezi smo već skoro dvije godine i imamo isti životni stil i velike snove, tako da guramo i motiviramo jedno drugo.
A je li Dominik dobio poseban plus u njenoj obitelji jer je borac?
- Mislim da im to nije toliko bitno, koliko im je bitno da je iza i pored mene netko tko me podupire u ostvarenju mojih snova i ciljeva. Često skupa treniramo kada uhvatimo vremena jer smo prilično zauzeti kroz dane. Najčešće je to vikendom čak i sada dok traje pandemija - rekla nam je članica ATT-a Europe koja uz sebe ima odličnu trenersku postavu, među kojom je i naš poznati boksač Ivan Njegač.
Trenira s muškarcima
- Glavni trener je Dražen Forgač, MMA trener je Saša Drobac, hrvački trener je Sabit Handanagić, BJJ trener je Stipe Todorić, kondicijski trener je Petar Varoščić u Basic gymu na Velesajmu. S Ivanom Njegačem, našim slavnim boksačem treniram u BK-u Trnje kod Enimarka Ponjevića.
- Ja sam imala tri trening kampa i došlo je do pretreniranosti i ozljede. Nisam trenirala osam mjeseci i sad sam se vratila u lipnju. Počela sam trenirati u ATT-u (American Top Team). Mi smo ATT Europe, njihovi smo.
Za sve je kriv - tata
Adrianu je s treniranjem upoznao njen otac Željko, s kojim je jako povezana i koji je osnovao prvi jiu-jitsu klub u Đakovu.
- Htjela sam nedavno ići u Đakovo, ali nisam mogla zbog situacije s koronom. Ovako je možda i bolje, u Đakovu ne bih mogla toliko trenirati. Posjetim rodni grad dva, tri puta godišnje, a tata je 'na aparatima' što me nema, haha - veselo nam je ispričala Adriana pa se prisjetila:
- Treniram od svoje sedme godine. Tata je otvorio klub brazilskog jiu-jitsua (mješavina juda i hrvanja, plus gušenja, poluge..., nap. a.). Počela sam trenirati zbog starijeg brata Dennyja. Također, nakon par godina, moj tata je otvorio klub tajlandskog boksa (udarci šakama, koljenima, laktovima, nogama, nap. a.), gdje je trener bio Daniel Šimundić. Natjecala sam se u osam borilačkih disciplina: muay thai, kickboks low kick disciplina, kickboks k-1 disciplina, kickboks full contact disciplina, MMA, klasični boks, grappling, brazilski jiu-jitsu - rekla nam je za kraj razgovora.