Taoci smo političara i huligana. No da je normalnije vrijeme, Siniša Mihajlović mogao bi biti trener Dinama. Bio je velik igrač, pogledajte samo kako se odijeva i kako govori. On je svjetska klasa, rekao je u jednom od intervjua u Beogradu Zdravko Mamić.

U glavnom gradu Srbije prvi čovjek Dinama osjeća se ugodnije nego u Zagrebu. Nema ružnih grafita, uvreda, svugdje ga dočekuju kao kralja. Smatraju ga kraljem balkanskog nogometa, dive se njegovim poslovnim uspjesima, prilaze mu znani i neznani, čestitaju mu, a navodno su mu i skandirali tijekom sinoćnje utakmice. U jednoj anketi čak se 20 posto Srba izjasnilo kako bi željelo Zdravka Mamića za predsjednika Srbije!?

- U Srbiji me vole zato što sam iskren, ja doista mislim sve što ovdje govorim. Imam ja i svojih mana... U Hrvatskoj me ne vole zato što sam uspješan - kaže Mamić.

U četvrtak je za beogradske prijatelje u zemunskom restoranu organizirao večeru.

- Nemojte mi tu lažirati sa stranim pjesmama, u Beogradu želim slušati srpsku muziku - vikao je dobro raspoloženi Mamić zapjevavši 'Zlatibore, pitaj Taru', a na spavanje otišao u jedan sat poslije ponoći.

Otprilike u isto vrijeme delegaciju HNS-a i srpskog saveza ugostio je srpski premijer Ivica Dačić. Raspoložen kao i Mamić, uhvatio se mikrofona. I oduševio.

- Nevjerojatno! Čovjek pjeva bolje od polovine ‘pravih’ pjevača. Pjevao je sevdalinke, srpske narodne pjesme, ruske... - čudili su se u HNS-u.

A da nema delegacija koje tulumare po Beogradu i jakog osiguranja, ne bi se ni znalo da se igra tako važna utakmica. Srbi su odustali od reprezentacije, većina ih je radije u vrijeme utakmice gledala - košarku. Tek poslijepodne vidjeli smo trojicu navijača kako centrom šeću u srpskim dresovima. I nisu im smetale hrvatske pjesme iz beogradskih kafića. Sviralo je Prljavo kazalište, Parni valjak...

Igrači su pod rigoroznim osiguranjem oko podneva izašli u šetnju oko svojeg hotela. Osim helikoptera i specijalaca, čuvali su ih konjanici, a niti taksisti se nisu smjeli zaustavljati kraj hotela.