Život nakon bronce? Ma ništa se nije promijenilo, uvjeti mi nisu postali bolji. Samo šutim i radim jače, rekao je Stipe Žunić.

Nakon osvajanje svjetske medalje bio je na tisuće primanja, dobio je brojna obećanja, ali...

- O obećanjima uopće ne želim pričati. Na osnovi prijašnjih iskustava ne vjerujem nikome ništa - nasmijao se Stipe.

Zbog manjka novca zaustavljen je i projekt gradnje bacališta u Zadru.

- Da, teren je zarastao, ali nedostaje tek mala investicija da bi bacalište postalo funkcionalno - istaknuo je Stipe.

Neke promjene se ipak vide osvajanjem svjetske bronce.

- Ljudi me zaustavljaju na odmorištima uz autocestu, u gradu mnogi traže zajedničko fotografiranje - kaže Stipe.

Danas u 19 sati Zagrepčani ga mogu vidjeti uživo na fontanama, gdje se u sklopu Hanžekova memorijala baca za Trofej Ivana Ivančića, legendarnog hrvatskog atletskog trenera, koji je Sandru Perković odveo do olimpijskog trona.

- Imam velik raspekt prema njemu. Sigurno je bio jedan od najboljih atletskih trenera. Da je živ, možda bi mi danas bio trener jer, kad sam se vraćao iz Amerike, sigurno bih se njemu prvo obratio - istaknuo je Žunić, koji bi danas mogao popraviti osobni i hrvatski rekord od 21,48 metara.

- Ljudi trebaju razumjeti da je kugla osjetljiva disciplina. I najmanja pogreška u tehnici, najmanja sitnica utječe na daljinu - kaže Stipe, koji je dosta radio na svojoj tehnici.

Na treninzima sad baca i oko 22 m. Znači, sprema se rekord.

- Radio sam na brzini. Testirao sam tu tehniku i brzina izbačaja je sjajna - kaže Žunić.