Točno. Nisam govorio istinu, rekao je u sudnici osječkog Županijskog suda 15. listopada 2024. godine Joško Jeličić, kad je bio svjedok u procesu protiv Mamića. 

Osim što je zatekao sve u sudnici, Jeličić je priznao da je počinio kazneno djelo. Jer davanje lažnog iskaza Uskoku je kazneno djelo. Da stvar bude gora po njega, to priznanje je rekao pred tužiteljicom i sudom, ušlo je u zapisnik, snimljeno je, drugim riječima praktički nema obranu osim da tvrdi da nije znao da je to kazneno djelo. No ni to ne može reći jer je upozoren da je davanje lažnog iskaza kažnjivo. I tako je i sam zaradio optužnicu. 

- Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1971.) zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona. Podignutom optužnicom okrivljenika se tereti da je u travnju 2016. u Zagrebu, prilikom iskazivanja u svojstvu svjedoka u prethodnom kaznenom postupku, iako upozoren da je dužan iznositi istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, svjesno neistinito iskazao da je svoje potraživanje koje je imao prema jednom nogometnom klubu ustupio dvjema osobama koje su mu za to predale dogovoreni iznos novca - kažu iz DORH-a. 

Riječ je o ispitivanju od 21. travnja 2016. godine.

Što je to lagao Joško Jeličić? 

Kad ga je Uskok pozvao na ispitivanje, predočili su mu papir na kojem je pisalo da je svoje potraživanje od oko 844 tisuće eura od Dinama prebacio na dvije osobe iz Engleske. Ne samo da je to rekao, nego je opisao točnu situaciju. 

- Postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu je dosta sporo tekao pa su me 2007. godine kontaktirale su me dvije osobe iz Engleske i pitale jesam li im spreman prenijeti svoja potraživanja prema Dinamu. U razgovoru s njima sam shvatio da se oni bave otkupom potraživanja pojedinih igrača i posuđuju novac nogometnim klubovima. Nakon tog sastanka kontaktirao sam svog odvjetnika Krešimira Ćurkovića i pitao ga je li u redu da pristanem na tu ponudu. On je rekao da nema nikakvih problema da im prepustim sudski spor protiv Dinama i da se naplatim. Prihvatio sam ponudu. Ubrzo nakon toga opet sam se sastao s tom dvojicom Engleza, potvrdio da ću im prepustiti svoje potraživanje prema Dinamu. Svi skupa smo otišli do njihovog automobila gdje su mi dali novac u kuverti. Potpisao sam nekakvu potvrdu i javio Ćurkoviću - stoji u iskazu kojeg je dao Uskoku. 

Nije htio reći koliko novca su mu dali da se ne izloži teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. 

- Obavijestio sam o svemu Krešimira Ćurkovića, a ubrzo su me nazvali iz Uprave Dinama i pitali me jesu li me kontaktirali Englezi vezano za to moje potraživanje na što sam rekao da jesu i više nije bilo pitanja - rekao je Jeličić Uskoku u travnju 2016. godine.

I onda dolazi suđenje Mamićima i obrat: Jeličić tvrdi da je izmislio Engleze, prijenos duga, sastanak, novac u kuverti, sve!

Foto: Srecko Niketic/PIXSELL

Na sudu je tvrdio da je odustao od tužbe protiv Dinama jer ga je bilo strah da neće dobiti ništa osim dugova prema sudu za vođenje procesa. 

- Bio sam jako dobar prijatelj sa Zoranom Mamićem i pitao sam ga da li bismo se mogli dogovoriti oko mog duga koje je bilo 844 tisuće eura. Znao sam da je većina ostalih igrača izgubila sporove i završili s velikim troškovima prema sudu. Zoran me je spojio sa Zdravkom i Damirom Vrbanovićem pa smo sklopili ugovor o isplati dugovanja. Nagodio sam se da dobijem 200 tisuća eura. Dinamo je potpisao i da prema meni nema nikakvih potraživanja jer su se ugovorene rate isplaćivale kroz pozajmice koje su se kasnije odbijale od transfera igrača. To mi je isplaćeno u gotovini u prostorijama Dinama. Nisam potpisao nikakvu potvrdu - rekao je Jeličić i dodao kako u pregovorima nije sudjelovao Mario Mamić.

Na pitanje zašto je lagao Uskoku, Jeličić kaže 'zbog straha'. 

-  Tijekom istrage USKOK mi je pokazao dokument koji me je šokirao i uplašio. Iz tog je dokumenta bilo vidljivo da mi je novac u nagodbi isplatila neka tvrtka iz Londona, pa sam ja to i potvrdio u istrazi jer sam iskreno bio u strahu, iako to nije bila prava istina. Nemam pravnog iskustva i nisam znao što bi sa sobom povukla neka druga moja izjava. Taj je dokument bio kao nagodba na moju nagodbu. Tek kasnije, kada je Mamić javno progovorio o nagodbi sa mnom, bio sam svjestan da je moja nagodba s Dinamom prava i da nisam nikakve ugovore potpisivao s engleskim tvrtkama. Nije mi poznata tvrtka Realsport Management. Sjećam se da je bila neka tvrtka iz Londona čijeg se imena ne sjećam - objasnio je te 2024.  

Prema ovom svjedočenju ispada da su nalozi za plaćanje do kojih je Uskok došao fiktivni, a Jeličićevi potpisi na potvrdama falsificirani. 

Protočni bojler do Mamićevog džepa

Realsport Management je važan u ovom slučaju jer je riječ o tvrtki koja je prema optužnicama za Dinamo i Dinamo 2 bila protočni bojler za novac od transfera igrača. A njen stvarni vlasnik je bio Mario Mamić.

Primjerice, prema optužnici za Dinamo 2 na račun tvrtke RealSport Management isplaćeno je 2,2 milijuna eura na temelju transfera Luke Modrića. Naknadno je utvrđeno da u vrijeme događanja tog transfera tvrtka RealSport management nije ni bila registrirana. Registrirana je tek dva mjeseca kasnije. Na račun te tvrtke isplaćeno je i 295 tisuća eura nakon transfera Nikole Pokrivača, iako je utvrđeno da ta tvrtka nije odradila nikakav posao u navedenim transferima. Da je tvrtka bila pod stvarnom kontrolom Mamića, na sudu je tvrdio i nogometni menadžer Damir Jozić, koji prvo nije znao da je ovlašten za zastupanje te tvrtke, a onda je rekao da se sjeća jednog poziva sa Zdravkom Mamićem u kojem mu je ovaj rekao da od Stipančića zatraži otvaranje te tvrtke u Engleskoj.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

Letio u Švicarsku po novac

Jednom prilikom je Jeličić otišao u Švicarsku na sastanak s čovjekom koji mu je dao 50.000 eura. Zoran Mamić ga je zamolio da to učini i sljedećim letom se vrati u Zagreb. 

- To sam i napravio, predao Zoranu novac i to je to. 

Jeličića su nakon toga pitali je li taj novac podigao u banci s obzirom na to da je njegov potpis stavljen na bankovni nalog. 

-  Ne znam kakav je ovo bankovni nalog. Na njemu jeste moj potpis, ali to ranije nisam vidio. Osim ako to nisam potpisao čovjeku od kojega sam dobio novac - odgovorio je Jeličić. 

I to nije kraj novčane povezanosti Mamića i Jeličića. Jednom prigodom mu je posudio novac za projekt. 

-  Projekt koji je vodio Zoran Mamić ušao je u probleme i njegova tvrtka nije plaćala svoje obveze pa je banka ovršila moje račune u cijelosti. To su mi vraćali Mario i Zdravko Mamić uplatama na bankovni račun u Sloveniji. Tko je to plaćao i putem kojih firmi ne znam. Način na koji su mi vratili taj novac bilo je na temelju ugovora koji sam potpisao s Mariom Mamićem o skautingu. Osim ove suradnje oko otkupa zemlje sa Zoranom Mamićem surađivao sam i u tvrtki Sikuma, koja je trebala graditi stanove na Šestinama, a u kojoj je Zoran Mamić imao udio. I tada sam mu dao određena sredstva. Nisam s njime nikada potpisivao ugovore o tim posudbama novca jer je bio moj jako dobar prijatelj i vjerovao sam da će mi sve vratiti. Nemamo nikakvih repova - objasnio je. 

Treći proces zbog lažnog svjedočenja

Optužnica protiv Jeličića je treća takva u procesima protiv Mamića. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je podignulo optužnice za istu stvar protiv Luke Modrića i Dejana Lovrena koji su u Uskoku svjedočili na štetu Mamića, a na suđenju u njihovu korist, no na kraju je ODO odustao od kaznenog progona.