Ivan Kučan iz Našica ima 77 godina, dva sina, četiri unuka, dvije praunuke i sjajnu nogometnu karijeru, dulju od šest desetljeća.

- Prvu utakmicu igrao sam 1951. za Seljak iz Pribiševaca. Ne sjećam se protiv koga smo igrali, ali znam da smo izgubili 2-1 - prisjeća se simpatični did Ivo.

Zadnju utakmicu, barem zasad, igrao je prije mjesec dana!

- Bilo je zabavno, domaći navijači zadirkivali su svog najstarijeg igrača, mlađeg od mene 20 godina, da izgleda pet godina starije od mene - šali se Ivan Kučan.

Igra za veterane Seone i sjeća se svojih najboljih igračkih dana.

- Najbolji sam bio kad mi je bilo 50. Nikad nisam zabio više golova nego tad. Od 1968. živio sam u Njemačkoj, a ondje se igrala ‘jugoliga’. Bio sam u istoj momčadi sa sinom i zbog godina me nitko nije ozbiljno shvaćao. Ostavljali su me nečuvanog, a ja sam prilike iskorištavao - kaže nogometni djedica.

Na veteranskim utakmicama često igra protiv sinova i unuka svojih prijatelja iz djetinjstva.

- Možda zato i nisu pregrubi prema meni. No i ja se čuvam. Prilika za golove uvijek ima, ali noge imam samo ove dvije i moram ih čuvati - sa smiješkom ističe Kučan.

Kao mlad bez problema je mogao odigrati i dvije utakmice zaredom.

- Nedavno nas je na utakmicu došlo devet. Da sam izašao odmoriti se, tko bi igrao?! Igrao sam od početka do kraja i nisam se umorio. Mislim da sam imao snage za još jednu utakmicu - kaže Ivan.

Nakon svakog gola časti suigrače

Dida Ivu suigrači vole i zato što ih nakon svakoga gola koji zabije počasti gajbom piva.

- Čak i tad, kad zabijem gol, odem brzo kući svojoj bolesnoj ženi, o kojoj se moram brinuti. A dečkima omogućim lijepo ‘treće poluvrijeme’, koje potraje do jutra - kaže Ivan.