Zadarska bacačica koplja Veronika Šokota (17) jedna je od najtalentiranijih hrvatskih sportašica, o čijim krajnjim mogućnostima atletski stručnjaci govore s velikim optimizmom.
Iako joj je tek 17 godina, plasirala se u finale Svjetskog atletskog prvenstva U-20 u Nairobiju, treća je na svjetskim ljestvicama u svojem uzrastu, a ovogodišnji rezultati uvrstili su je i u Program potpore perspektivnim sportašima Hrvatskog olimpijskog odbora.
No, nakon što su sa stadiona na Višnjiku "otjerani" bacači, uvjeti za trening u Zadru daleko su od idealnih. I nema naznaka da bi se mogli popraviti.
- Nikakvih naznaka, nažalost, nema. Moji roditelji i trener kucaju na mnoga vrata i traže rješenja, ali u gradskoj upravi nemaju sluha. Treniram na Višnjiku, a bacanja odrađujem na igralištu Bagata koje nije primjereno za bacanja i moj daljnji razvoj. Treniram svaki dan osim nedjelje, a ovisno o školi i praksi trening može biti i dva puta dnevno. Trenutno sam u dogovoru s trenerom oko toga gdje ćemo odraditi zimske pripreme - kaže Veronika i najavljuje planove za budućnost.
- Definitivno zbog loših uvjeta odlazim studirati izvan Zadra, ali ne znam još točno kamo. Trenutno sam u potpunosti posvećena treninzima i nadolazećoj maturi.
Bolje uvjete donijet će joj i uvrštenje u Program potpore perspektivnim sportašima Hrvatskog olimpijskog odbora, koji će joj ubuduće sufinancirati pripreme, natjecanja, korištenje sportskih objekta, sportsku opremu i rekvizite, testiranja i dijagnostiku, zdravstvenu skrb, vitaminizaciju i dopunsku prehranu.
- Vrlo sam zahvalna što sam uvrštena u Program potpore perspektivnih sportaša HOO-a, i to kao šesta članica AŠK Zadar. Što se tiče ostalih potpora, od grada Zadra dobivam stipendiju od 500 kuna.
S obzirom na rezultate koje ostvaruje u posljednje vrijeme, normalno je da jedna od najboljih mladih bacačica koplja na svijetu gleda i prema Olimpijskim igrama u Parizu 2024.
- Jedna od najvećih želja mi je da se plasiram na Olimpijske igre. Nadam se da ću u naredne tri godine uspjeti to ostvariti. To mi je ogroman motiv i vjetar u leđa - zaključila je Veronika Šokota.