Tko će naslijediti Jensa Gustafssona? Hajduk je, nakon otkaza švedskom treneru, potvrdio da će ime novog trenera potvrditi tijekom "narednog tjedna". Iako su tu Splićani ostali malo nedorečeni, novi trener vodit će subotnju utakmicu protiv Hrvatskog dragovoljca.
U prilog, međutim, ide činjenica da slijedi reprezentativna stanka pa će, tko god došao na poljudsku klupu, imati nešto vremena za upoznavanje i svoj rukopis prije nego krene u pravu vatru.
A to bi, tako barem govore mnoge činjenice, trebao biti Valdas Dambrauskas (44). Litavac je, kao prvo, sunarodnjak i prijatelj Hajdukova sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa s kojim je surađivao u Gorici, a drugo, još važnije, nakon rastanka s Ludogorecom - slobodan je.
Dambrauskas je nedavno rekao kako je razgovarao s Nikoličiusom, ali da Hajduk nije bio tema niti je htio otkriti je li mu uopće želja doći na Poljud. Međutim, u tu želju ne bi trebalo sumnjati, a čini se da je ona obostrana i da Dambrauskas svakako ima pole-position u utrci za trenera Hajduka. Također, nije nevažno da dobro kotira i među Hajdukovim navijačkim pukom... Što, naravno, ne znači da će baš on biti taj jer nemalo je puta već Jakobušić iznenadio i otišao posve drugim smjerom. Kao i s, evo, Gustafssonom.
Iako, skrivena Jakobušićeva želja jest dovesti domaće, a dobro poznato ime. No, i Leko i Jurić su zauzeti i nedostupni, kao i neki drugi koji imaju čvrste i(li) izdašne ugovore. Igor Angelovski, donedavni izbornik Sj. Makedonije, također je jedan od onih čija će imena opet defilirati poljudskim hodnikom.
Da se vratimo Dambrauskasu. Litavski trener početkom godine napustio je Goricu jer je dobio poziv iz Bugarske koji nije mogao odbiti, a iako je s Ludogorecom osvojio naslov i držao prvo mjesto u ovoj sezoni, iz nekog razloga razišao se s bugarskim klubom s kojim, pak, nije dohvatio Ligu prvaka izgubivši od švedskog Malmöa.
- Teško je pisati ove riječi, baš kao što je bilo teško donijeti ovu odluku. Od prvog trenutka kad sam stigao u Veliku Goricu, osjetio sam povezanost s gradom, ljudima, s mirom koji sam osjećao tu. Prošla 2020. je bila teška godina za svakoga. Borili smo se protiv pandemije, osjetili smo potrese, izolaciju, karantene… Tijekom čitavog tog vremena nikad se nisam osjećao sam. Osjetio sam se prihvaćenim, osjetio sam da sam bio dio prekrasne zajednice Velike Gorice. Na treninzima smo marljivo radili, svađali smo se, zabavljali se, raspravljali, pomagali jedni drugima, postali smo prava momčad. Zato su stigli rezultati - govorio je Dambrauskas opraštajući se od Turopolja gdje je postao prvi litavski trener u HNL-u.
Ondje je stigao iz latvijskog RFS-a (Rigas Futbols Skola), a kalio se u akademijama Fulhama, Manchester Uniteda i Brentforda. Prvi angažman bio mu je u engleskom London Tigers FC-ju, prije nego je preuzeo i litavsku U-17 reprezentaciju. Potom ga je tadašnji izbornik Litve Valdas Urbonas uzeo za pomoćnika u Ekranasu, a onda ga je Dambrauskas i naslijedio. Uslijedila je avantura na klupi domaće U-19 reprezentacije, pa Žalgiris gdje se prvi put i poslovno susreo s Nikoličiusom...