Utakmica s Gentom trebala je biti za Hajduk centralna utakmica austrijskog dijela priprema i generalka uoči početka sezone i Superkupa protiv Dinama, utakmica u kojoj će momčad Valdasa Dambrauskasa pokazati što su to radili na pripremama i što su pripremili uoči sezone. No ako se po jutru dan poznaje, odnosno ako je ovo što smo vidjeli u susretu s Gentom pravi Hajduk, niti navijači Hajduka imaju razloga za veselje i optimizam, niti će Valdas Dambrauskas mirno spavati. Uvjerljivih 0-3 poprilično je realan odnos onoga što smo vidjeli večeras, a je li ovo i prava slika Hajduka, saznat ćemo vrlo brzo, jer početak sezone je pred vratima.
Istina, kraj je priprema, momčad se sutra vraća u Split i sigurno je da su igrači i umorni i zasićeni, no previše je večeras bilo nonšalancije i pogrešaka koje su ozbiljnoj momčadi ne bi smjele događati. Pogotovo u obrani. Protiv Cluja i HSV-a Hajduk je primio po dva gola, protiv Genta tri, i to ne iz izigranih akcija suparnika, nego u prvom redu iz vlastitih slabosti. Da stvar bude gora, Dambrauskas je u prvom poluvremenu na teren poslao praktično najjaču momčad s Kalinićem na golu, Mikanovićem, Borevkovićem, Elezom i Melnjakom u zadnjoj liniji, Grgićem, Fossatijem i Krovinovićem u vezi, Livajom i Sahitijem na bokovima te Nikolom Kalinićem u špici napada.
Ponovno je Dambrauskas tražio od svojih igrača da grade igru iz zadnje linije, da se suparničkom pritisku probaju othrvati kombinatorikom, no danas im to nikako nije uspijevalo, a u nemoći da izigraju suparnike rješavali su se pritiska dugim loptama koje su bile lak plijen stopera Genta. Govor tijela i nemoćno širenje ruku otkrivao je umor kod igrača, a umor i te kako utječe i na koncentraciju i na voljni moment. Hajduk danas nije izgledao dobro, curilo je po obje strane i pravo je čudo da već u prvom poluvremenu Belgijanci nisu zabili i više od dva gola. Lijepe prilike propustili su Bruno i Cuypers, a onda su njih dvojica izigrali obranu Hajduka, Bruno je odigrao povratnu loptu za Cuypersa koji je zabio za vodstvo u 28. minuti.
Nije u tim trenutcima Hajduka uspijevao izaći s loptom, a svaki pokušaj završavao bi oduzetom loptom i opasnom situacijom pred Kalinićem, koga je od drugoga gola spasio Elez skinuvši na crti šut Hjulsagera. Nakon toga je Cuypers glavom gađao malo pored gola, no zato nije Bruno, koji je dvije minute prije poluvremena u kaznenom prostoru Hajduka primio loptu koju mu je uputio Samoise, pa iako je bio okružen četvoricom igrača Hajduka okrenuo se i pogodio kut Kalinićeva gola.
Dambrauskas nije mijenjao u poluvremenu ali je vrlo brzo požalio, naime, već nakon tri minute igre u drugom dijelu Kalinić je i treći put morao u mrežu po loptu. Ubacio je u kazneni prostor Castro Montes, a Bruno se naklonio i glavom iz blizine poslao loptu u mrežu. Nakon sat vremena igre trener Hajduka ipak je uveo Vukovića i Biuka umjesto Grgića i Sahitija, kasnije i Dimitrova, Simića i Mlakara umjesto Borevkovića, Eleza i Kalinića, no malo toga se promijenilo u igri Hajduka, bolje rečeno ništa. Voljni momentu večeras jednostavno nije bio na visini, kasnili su igrači Hajduka na svaku loptu pa utakmica nije mogla drugačije ni završiti. Pogotovo ako u obzir uzmemo još jednu lošu izvedbu prinove Borevkovića, kao i manjak kreacija u veznom redu koji je pao na leđa Krovinovića. Što je tome razlog, umor ili nešto drugo, zna samo Dambrauskas, ali da ovo večeras nije izgledalo dobro, definitivno nije, a sezona je pred vratima...