Cilj je da napravimo od ovih naših pet dragulja još bolje igrače i da ti dragulji u budućnosti postanu nositelji reprezentacije, govorio je samouvjereno direktor Cibone Domagoj Čavlović nakon dolaska trenera Vladimira Jovanovića prije nešto više od dva mjeseca.
Jedan od tih dragulja je Lovro Gnjidić koji je, uz Roka Prkačina, Matea Drežnjaka i Danka Brankovića trebao biti temelj momčadi u sljedećem razdoblju, no čim su zazveckali novci, plan je nakon samo dva mjeseca pao u vodu.
Po košarkaškim kuloarima proširila se priča o odlasku talentiranog Gnjidića u Mornar iz Bara, Cibona je brže-bolje sve demantirala poručivši kako neće biti prodaje igrača do kraja sezone, no nije demantirala da Gnjidić odlazi u Mornar. To bi se trebalo dogoditi na kraju sezone. Ta priča je nekoliko mjeseci bila pod tepihom, ali kada je izašla, teško se načuditi ovakvom potezu kluba.
Vlasnik Mornara je imućni Đorđije Pavičević koji očito ima ono što 'vukovima' fali, a to je novac. Uostalom, isti vlasnik je prije godinu dana navodno htio kupiti i Cibonu, ali do toga nije došlo.
No najveći problem je taj što će 'vukovi' od svog ponajvećeg talenta inkasirati tek 75.000 eura! Da, za dijamanta koji je trebao biti nositelj igre u budućnosti. Prodaja je navodno dogovorena još na zimu, dok su iz kluba prodavali maglu s pričama kako je cilj razviti mlade igrače. A tada je ovaj talentirani playmaker igrao skoro ništa.
- Kada je 1984. Dražen Petrović odlazio iz Šibenika u Cibonu kazao je da naprosto mora ići jer je prerastao sredinu. Analogno tome, moramo se zapitati da li je doista Gnjidić prerastao Zagreb pa odlazi u Bar? Da su s Gnjidićem pričekali godinu dana taj bi sigurno bio u prvoj rundi NBA drafta što pak znači mogućnost da na njemu zaradiš 750 tisuća USD. No, ako nemaš vremena čekati godinu dana onda to znači da si u ozbiljnim financijskim problemima. Obiteljsko zlato prodaje se jedino kada imaš manjak u svojoj kasi, a ovo nestrpljenje govori da novca nema - rekao je Aleksandar Petrović za Večernji list.
Lovro još ništa nije potpisao, navijači se nadaju da neće, ali što ako su Crnogorci već isplatili odštetu? E onda je klub u problemima jer očito nije očekivao da će se Gnjidić ovako razviti.
Unatoč već opjevanom talentu, njegov razvoj nije tekao onako kako je trebao. Pod Ivanom Velićem dobivao je mrvice pored Amerikanca Ronalda Moorea koji je ostao zapamćen kao još jedan od stranaca koji je došao na temelju 'predane riječi' i samo pokupio lovu. Nije se usrećio Gnjidić niti nakon dolaska Vladimira Jovanovića čiji je glavni forte rad s mladim igračima. Uostalom, to je i obećao po dolasku.
U prvih devet utakmica pod palicom srpskog trenera Lovro je u prosjeku igrao tek devet minuta, a pravu šansu dobio je tek nakon ozljede Scottieja Reynoldsa. Jovanović je ostao samo na devet igrača nakon odlazaka Bundovića, Markote i Bilinovca, a na poziciji playmakera samo na Radovčiću i Gnjidiću koji su dijelili minutažu. I novi 'Zoran Planinić', kako su mu tepali, je po tko zna koji put dokazao da zaslužuje šansu.
U ABA ligi je u prosjeku zabijao šest koševa za 14 minuta igre, a u HT Premijer ligi četiri koša u istoj minutaži. No, tek je iskočio u ožujku i travnju jer je dobio više prostora za igru. Ali sada je već kasno.
Gnjidić je talentiran igrač koji je uz preostalu četvoricu dijamanata trebao biti nositelj ove Cibone, ali ako je već financijska situacija takva kakva je, zašto klub nije pričekao još barem godinu dana i pričekao da se igrač još više razvije, pa da ga onda proda za još veće novce? No, strpljenja je izgleda falilo, a situacija je takva da je i ovaj 'sitniš' za ovakvog talenta klubu prihvatljiv. Ma koliko god se to kršilo s vizijama kluba i pričama o baziranju na mladim igračima.
Nažalost, to je realnost hrvatskih klubova. Vapimo i tražimo talentirane košarkaše koji će podignuti našu košarku na zdrave noge, no čim netko od njih pokaže talent i kvalitetu, u domaće dvorište uleti netko s kapitalom. A to je, dok propuh napada blagajnu, teško odbiti.