Sa 16 godina blizanke Ivana i Josipa Jurković zajedno su osvojile 148 medalja u veslanju. Danas, s nepunih 18, svjetske su i europske juniorske prvakinje. Prave su nasljednice braće Sinković.

A sve su to uspjele uz grozne uvjete. Gotovo sedam godina svaki su dan trenirale s glavom u torbi. Djevojke su iz Vele Luke, a od hangara do mora morale su prijeći glavnu cestu po kojoj jure automobili.

- Prvo smo morale pogledati ulijevo pa udesno, a tek onda krenuti prema moru - rekla je Josipa.

Niti u moru opasnost nije prestala jer je trebalo izbjegavati brze glisere i jedrilice.

- U luci je stalno gužva, pogotovo ljeti, ponekad je nemoguće bilo veslati. Prije nekoliko godina gliser je prepolovio čamac - dodala je Ivana.

Ženski četverac

Višestruke su prvakinje Hrvatske u dvojcu, a ovog ljeta su u četvercu na pariće osvojile svjetsko i europsko juniorsko zlato s Brunom Milinović i Izabelom Krakić.

- Znale smo ih i prije, ali nakon regate u ožujku u Zagrebu spojili su nas u četvercu. I nakon samo tjedan dana zajedničkog treninga uzele smo zlato na Europskom prvenstvu - kaže Josipa.

Eto, dobili smo ženski CroExpress. A Ivana i Josipa trenirale su s braćom Sinković, Valentom i Martinom te trenerom Nikolom Bralićem. Zapravo, ove jeseni su se trebale preseliti u Zagreb i početi svakodnevno u Mladosti raditi s najboljim veslačkim trenerom na svijetu. U Zagreb su došle, no s proslavljenim trenerom Bralićem se ipak nisu našle.

- Trešnjevka nam je ponudila sve što smo htjele. S Bralićem bismo trenirale u dvojcu, a mi smo željele nastaviti u četvercu. Bralić i Sinkovići su nam puno pomogli u karijeri, ali mislim da smo napravile pravi izbor - rekla je Ivana.

U Zagrebu su upisale športsku opću gimnaziju, a svaki dan su i na Jarunu.

- Na Jarunu su uvjeti odlični, nemjerljivi s onim kako je bilo na Korčuli. Zagreb? Iskreno, mislile smo da se nećemo snaći, no pomogle su nam Bruna i Izabela, bile su, i još jesu, naše vodičice - nasmijala se Ivana.

Osim Brune i Izabele, puno su im pomogli školski kolege, koji su im na prvi dan škole upriličili lijep doček.

- Ma znali su svi tko smo. Svi su nam čestitali na uspjesima, a dobile smo i veliki pljesak - istaknula je Ivana.

Još nemaju niti 18 godina, tek su započele, čini se, veliku veslačku karijeru, međutim već razmišljaju i o Olimpijskim igrama u Tokiju 2020.

Mlada Josipa je šefica

- Uh, voljele bismo ići, no niti 2024. nije predaleko - kaže Josipa.

Veslanje nije bilo njihov prvi izbor. U prvom razredu osnovne škole počele su trenirati rukomet. Ivana je bila odlična golmanica, a Josipa je bila vanjska igračica te je zabijala gomilu golova.

- Igrale smo ga pet godina, a godinu i pol trenirale paralelno s veslanjem. Budući da smo pobijedile na prvom natjecanju, odlučile smo se za veslanje - istaknula je Ivana, koja je dvije minute starija.

- OK, Ivana je starija, ali ja sam šefica - kaže Josipa.

Odmah je dala i objašnjenje zašto je to tako.

- Pa uvijek sam u pravu. I ozbiljnija sam - kaže smireno Josipa.

- Dalo bi se o tome je li baš uvijek u pravu, ali točno je da je njena često zadnja u čamcu. Priznajem, nekad ima zadnju i inače - rekla je Ivana.

• ODBILE AMERIKANCE Sestre Josipa i Ivana imaju ponudu s Floride za studij, no odbile su jer žele ostati u Hrvatskoj
• SVESTRANE Na Korčuli su za svoju školu trčale u krosu, a bavile su se i atletikom
• Nikola Bralić, nabolji svjetski veslački stručnjak, trebao im je biti trener, no Ivana i Josipa odlučile su se za ponudu Trešnjevke