Danijel Subašić bio je jedna od najjačih karika Hrvatske na putu prema svjetskom srebru i da Fifa ne pokušava biti ''politički korektna'' u svakom pogledu, vjerojatno bi se okitio i naslovom najboljeg golmana turnira. No ovako su nagrade ravnomjerno raspoređene između četiri polufinalista. Francuzima naslov prvaka i naslov najboljeg mladog igrača, Hrvatskoj srebro i Zlatna lopta, Belgijancima nagrada za najboljeg golmana, a Englezima za najboljeg strijelca.
No za nas, a vjerujemo i puno šire, ''ministar obrane'' Danijel Subašić najbolji je golman Mundijala, bez obzira na četiri primljena gola u finalu, jer nijedan nije bio ni izbliza obranjiv.
- To je tako, kad si slabiji prođeš dalje, a kad si bolji izgubiš finale... Tako je i danas bilo. Sigurno da možemo biti ponosni i uzdignute glave se vratiti kući u našu državu, proslaviti s našim narodom... Drago mi je da nas čeka puno ljudi, drago nam je da smo uspjeli obradovati naš narod koji nije bio toliko sretan u zadnje vrijeme. Drago nam je što smo uspjeli u tome, sutra ćemo se proveseliti, jer biti drugi na svijetu nije mala stvar. Tko zna kad opet - kazao je još vruć nakon utakmice Subašić, koji se složio s dojmom kako su sami sebi zakomplicirali život s par pogrešaka, što je na koncu i odvelo utakmicu u krivom smjeru.
- Trebaš ponekad imati sreće da dobiješ utakmicu, a mi je nismo imali. Odigrali smo najbolju utakmicu na turniru, a ispali smo, a kad smo visili kao lusteri, prolazili smo. I to je draž nogometa, zato ga svi toliko i volimo, i zato i jesmo došli tu gdje jesmo. Nismo prvi, ali smo ponosni na sve što smo napravili, što smo prošli, kapa do poda svima, nema žala ni za čim.
Nakon utakmice izbornik Dalić je okupio sve igrače, Subašić nam je otkrio kako je Dalić kazao da je ponosan na sve što su prošli skupa.
- Bili smo pedeset dana skupa, disali smo svi kao jedan, bili smo kao braća, a to smo pokazali i na terenu. Ali, jednostavno nismo imali sreće ovaj put. Primiš gol ni iz čega, nije bio ni faul, drugi dobiješ iz penala, i sve ode naopako. Čestitam Francuzima, je***a su momčad.
Izbornik je najavio kako će na odmoru razmisliti o svojoj budućnosti i o nastavku suradnje s Hrvatskom, a slično razmišlja i Subašić.
- Boli me loža, tri utakmice sam tako odigrao, stiskao zbude... I ne samo ja, nego većina nas. Ovo što smo mi odigrali od četvrtfinala, od Danske do finala, to je stvarno čudo. Sada ću se odmoriti, imam tri tjedna pauze da napunim baterije i zaliječim ozljede, a onda ćemo vidjeti što i kako dalje.
Uoči utakmice pojavila se statistika prema kojoj su u zadnja tri finala Mundijala branila tri golmana Monaca, 2006. Barthez, 2010. Stekelenburg i 2014. Romero, i sva tri ostajala bez trofeja.
- Čuo sam i ja za tu statistiku, ali nije istinita, Stekelenburg je tek došao u Monaco nakon SP, tako da sam ja treći. Nadao sam se nekako da će biti treća – sreća, da ću ja prekinuti niz, ali...
Nasmijao se na šalu kako je prošao tri metra pored trofeja uoči početka utakmice.
- Ma, nisam ga ni pogledao... Ali naježiš se kad izađeš na teren, kad vidiš krcat stadion, atmosferu, kad znaš za što se igra... Ipak je to najveća utakmica, nema veće utakmice od finala SP i mi smo je igrali. Ovo je vjerojatno najveći uspjeh hrvatskog sporta, daj Bože da nas za četiri godine ili kasnije netko nadmaši i osvoji Mundijal, ali bojim se da se ovakve prilike ne ukazuju tako često.
Francuzi su sretni, čestitali su Hrvatskoj na odličnoj predstavi tijekom cijelog turnira, a čestitao im je i Putin.
- Oni su sretni i zadovoljni što su osvojili, danas je bila sreća na njihovoj strani, to je nogomet... Teško je sad nešto pametno reći kad mi je srce toliko puno emocija...