Sjećanje na ljude koji su zadužili ovaj svijet nikad ne umire. U sportu, košarci pogotovo, to je svakako Dražen Petrović . "Košarkaški Mozart" danas bi, da je još s nama, proslavio 51. rođendan.
Dražen je rođen u Šibeniku 22. listopada 1964. kao drugo dijete Biserke i Jole . Već je u djetinjstvu pokazivao brojne talente - okušao se u zboru, a iznimno je volio vrijeme provoditi uz more. Nije trebalo proći puno godina da shvati što je njegova glavna ljubav. Brat Aleksandar prenio mu je strast za košarkom koju je igrao na lokalnom igralištu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Šibenik odao počast svojoj legendi
S kvartovskih terena okrenuo se profesionalnoj košarci. Već s 15 godina zaigrao je za Šibenku s kojom je dvaput izborio finale Kupa Radivoja Koraća. Potpunu afirmaciju doživio je u Ciboni u koju seli s 20 godina.
Pod Tornjem Dražen osvaja prvenstvo bivše države, čak tri kupa, dva Kupa prvaka i Kup pobjednika kupova - sve u svega četiri godine. Bila je to odskočna daska za odlazak u veliki
Real Madrid
1988., a samo godinu potom postaje prvi hrvatski košarkaš koji će zaigrati u najjačoj ligi svijeta, NBA-u.
"Petro" je u SAD-u dominirao parketima u dresu
Portland Trail Blazersa
te
New Jersey Netsa
, koji su zauvijek umirovili dres s brojem 3 koji je nosio.
Što se reprezentativne košarke tiče, Dražen je triput nastupio na Olimpijskim igrama (Los Angeles, Seul te Barcelona gdje osvaja srebro s Hrvatskom). Četiri je puta proglašen najboljim košarkašem Europe u izboru La Gazzette dello Sport.
Draženov životni put završio je
7. lipnja 1993.
, dan nakon posljednjeg nastupa u nacionalnom dresu u Wroclawu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Stradao je u sudaru kraj Ingolstadta u Njemačkoj vozeći se s djevojkom Klarom Szalatzy i istinska sportska zvijezda prerano je našla svoje mjesto na nebu.
Tek su godine nakon njegove smrti svijetu pokazale kakvog je sportaša izgubio. Mlada hrvatska država odlikovala ga je najvišim ordenima, dobio je trg i muzej u Zagrebu, a Međunarodni olimpijski odbor posthumno mu je dodijelio stoljetnu medalju te postavio njegov kip u parku Olimpijskog muzeja u Lausanni.
Konačna nagrada za njegov trud stigla je 27. rujna 2002. primitkom u košarkašku Kuću slavnih u američkom Springfieldu. Posthumno mu je pripala državna nagrada za sport "Franjo Bučar" iste godine, a 2006. dobio je muzej na svom trgu te nagradu koju je ustanovio Hrvatski olimpijski odbor.
Dosta se toga novoga zbilo po pitanju Dražena i njegova imena od posljednjeg rođendana. Prošlo je 30 godina otkako je Cibona s njim uzela prvi naslov prvaka Europe , dobio je izložbu u španjolskoj enklavi Melilli na sjeveru Afrike, njegova je majka Biserka dobila dres Stephena Curryja kojega je čuvala dok je bio mali, pojavila se snimka njegove simultanke s 40 koševa Clevelandu 1992. (bez trica), ugasio se Kup koji je nosio njegovo ime zbog loše organizacije, jedan mladić poklonio je 16 medalja za njegov muzej...
Vrijeme možda prolazi, ali sjećanje na Dražena ne blijedi.