Nije mi svejedno kad moja kći ide u školu, kaže Melita Deisinger, predsjednica Vijeća roditelja zagrebačke OŠ “Jure Kaštelan”.
- Bilo me je strah slati dijete u školu, ali sam shvatila da ne možemo živjeti u strahu - objašnjava nam mama Melita.
Škola na Trnjanskoj Savici sagrađena je 1967. godine, a polumontažni objekt već iduće, 1968. godine, nije odgovarao tad donesenom Zakonu o gradnji. Ipak, škola, sagrađena s planom da se koristi 25 godina dočekala je svoju 51 godinu rada.
- Škola nikad nije ni napravljena do kraja, u skladu s projektom. Nažalost, iako azbest dokazano izaziva rak, mi još uvijek imamo azbestni krov, a jedan dio zgrade sjeda pa nam pucaju zidovi - ispričao nam je ravnatelj Krešimir Supanc.
I zaista, hodajući hodnicima škole nekoliko desetaka minuta udaljene od centra Zagreba primjećuje se da je pod nagnut, a pukotine se nalaze gotovo na svakom zidu.
- Zgrada nam puca i ‘sjeda’ te ne treba biti veliki stručnjak da se shvati kako nam je statika narušena - kaže ravnatelj. Objašnjava kako je zgrada napravljena na čeličnim stupovima, od kojih svaki ima zaseban betonski temelj, zbog čega se cijela zgrada klima. Prozori škole zbog toga idu u cik-cak.
Školu su više puta sanirali manjim zahvatima, ali opet bi popucala.
- Najbolja opcija, po meni, bila bi srušiti školu i napraviti novu zgradu. Sve sam pokušavao. Nema kome nisam pisao, ali bezuspješno. Roditelji me pitaju zašto ne održavamo školu, a ja je nemam s čim održavati - objašnjava ravnatelj.
U knjižnici su, primjerice, više puta mijenjali laminat, a svaki put bi se ponovno digao jer se ne može otkriti odakle dolazi vlaga.
Problema je još. Sljedeće će godine dijete u invalidskim kolicima krenuti u predmetnu nastavu koja se odvija u učionicama smještenim na prvom katu koji nije spojen pa se na njega dolazi trima različitim stepenicama. Pitanje je kako će se to dijete svaki odmor penjati i spuštati do prvoga kata.
Jedan od razloga zbog kojeg Grad još nije uredio školu su i neriješeni imovinsko-pravni odnosi - ali između državnih institucija. U katastarsku česticu uknjižila se Republika Hrvatska pa je škola morala angažirati odvjetnika ne bi li je prebacili u vlasništvo škole.
I dok se birokrati prepucavaju, roditelji i dalje u strahu šalju svoju djecu u školu. Ako bi se i radila nova škola, pitanje je gdje bi djeca za to vrijeme pohađala nastavu. Roditelji predlažu da se najavljena crkva gradi na mjestu škole, a škola dobije prostor uz savski nasip.