Poslje N97 sa kojom sam imao ogromnih problema sa mobisom koji mi ni nakon 15 slanja na popravak i gresaka nije zelio zamjenit mobitel vec mi je samo krpio od maticne ploce ekrana i cega sve ne moj je stav Nokia vise nikad u moju kucu isto kao i OS windows.Netko je rekao da android nije pouzdan a meni u dvije godine niti jedan program kojeg sam kupio kao i besplatni nije "puka"Toliko ja i moje iskustvo sa nokiom i sa windowsima.

Matoš je svojedobno rekao kako mu je Hrvatska kao zemlja jako draga, ali Hrvati baš i ne. Vidljivo je i zašto. Naime, Hrvati su skloni govoriti kako im je Lijepu njihovu opustošio surovi kapitalizam. Svoje mišljenje o surovom kapitalizmu će zorno izreći tako što će preko smartfona na svoj fejs profil staviti komentar o tom mrskom, surovom kapitalizmu, nesvjesni da im je upravo taj surovi kapitalizam omogućio njihovo ulogiravanje na fejs putem smartfona. E, pa dragi Hrvati, idući put kada vam padne na pamet da kukate nad svojom i hrvatskom zbiljom na kavi s poznanicima i sa smartfonom na stolu, sjetite se da je nemali broj ljudi za jedan dolar ili šaku riže dnevno dao svoj doprinos vašoj pomodnoj i mentalnoj gluposti. Hvala na čitanju!

Korisnici tzv. pametnih iliti smart telefona su uvreda zdravom razumu. Ljudi koji posjeduju smartfon se mogu svrstati u nekoliko kategorija: a) pomodne ovčice (to su najčešće feminizirani tipovi ili frajle velikih gradova koji na kavi s poznanicima drže svoj najnoviji model pametnog telefona na stolu; roditelji koji preko „društvenih“ mreža tim istim mobitelima fotografiraju (čitaj: prostituiraju) vlastito potomstvo koje je nesvjesno gluposti vlastitih odgajatelja), b) tech ovisnici (asocijalni tipovi i cure s ruksacima na leđima; najčešće imaju slušalice u ušima dok hodaju gradom i mobitel u ruci; ako voze bicikl, onda su samo slušalice u igri, iako i u ovoj kategoriji ima bisera koji tijekom pedaliranja tipkaju na smartfon izlažući sebe i ostale sudionike u prometu pogibeljnoj situaciji; dakako, tu je i dobro znano društvo na autobusnoj stanici koje bjesomučno „skrola“ po ekranu u nadi da im je netko ostavio kakav lajk (najčešće na glupi vlastiti izraz lica, tzv selfie) ili ritivitao neku njihovu „umotvorinu“, c) robovi svog posla/šefa (prema ovoj skupini čovjek možda može biti donekle i tolerantan, no valja se zapitati: je li normalno biti dostupan vlastitom šefu ili poslu 24 sata, a biti plaćen za osmosatno/desetsatno radno vrijeme?)